Povukao sam se iz politike i sa sinovima proizvodim 900.000 litara vina, pohvalio se bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a te bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković nakon što je odgulio krumpire po nagodbi s Uskokom zbog optužbi za zloporabu položaja i ovlasti. Tri godine poslije traži ukidanje presude. Tvrdi da je nagodbu potpisao plašeći se da neće preživjeti u zatvoru, a neki upozoravaju da se sad boji spora u kojem DORH traži da podmiri štetu od 37 milijuna kuna nastalu kad je njegovo ministarstvo kupilo precijenjenu zgradu u zagrebačkoj Planinskoj ulici. Nagodbom je priznao krivnju.
Pitanje je mogu li vinogradi u Iloku i vinarija s cisternama koje je, pohvalio se, pronašao na otpadu, biti dovoljno vrijedni da namire štetu, ako tako presude čovjeku koji je 10 godina bio odgovoran za hrvatsko vinarstvo. Došao je s nekoliko hektara, otišao s 15 puta više, a nije napravio ništa da olakša život i posao drugim vinarima. Nije napravio ni vina koje se pamte, a može ih dijeliti suradnicima iz vlada i saborskih saziva od 2003. do 2013. Ma koliko bila obična, puno su bolja nego što su zaslužili. Ni tadašnji šef carine Mladen Barišić nije zaslužio vino koje je pio po restoranima. Pripisivala mu se strastvena ljubav prema Barbarescu velikog talijanskog vinara Angela Gaje. Butelju je plaćao oko 4000 kuna i valjda je znao što pije. Kakva vina zaslužuju aktualni političari? Oni s desnog krila HDZ-a te iz ostataka pravaških stranaka, koji putuju u prošlost umjesto u budućnost, neka piju i vina iz prošlosti. U Dalmaciji to su bila mutna, žuta i teška bijela vina, u Istri kiseli crnjaci od kojih su se ‘kuhale’ istarske supe jer se piti nisu mogli, u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj direktori i tudumi, a u Slavoniji i Podunavlju talijanski rizlinzi koji su u stvari bili loše graševine pa su doveli na loš glas obje, inače jako dobre sorte. Liberalnijem dijelu HDZ-a i njihovim novim prijateljima iz HNS-a primjerena su jeftina uvozna vina. Puna su im usta otvorenog tržišta pa neka industrijski proizvedenu brazilsku piletinu i poljska jaja sa salmonelom uračunatom u nabavnu cijenu zaliju industrijskim vinima uvezenima tko zna otkud i tko zna kojim putevima. I ne trebaju se bojati salmonele jer je u jer u vinu ne može biti. SDP je 2015. i 2016. izgubio izbore na kojima je bilo puno lakše pobijediti. Te su dvije godine vinarima podarile predobre berbe da bi u vinima uživali luzeri. Zato sadašnje i bivše vodstvo stranke koja je zadržala epitet najveće barem u oporbi, ako već ne u državi, zaslužuju vina iz teške 2014. odrađene pod njihovom vlašću. I to ona napravljena kao svježa i mlada, koja su danas debelo izvan forme, ako su u njoj ikad i bila. Nakratko vladajući, a sad oporbenjaci Mostovci imaju dobre veze s crkvom pa nek’ se njihovi prvaci sami pobrinu za uživanje u misnim vinima, kad im je već šef od crkvenjaka posuđivao novac za kuću. Ekipa iz Živog zida na trenutke je toliko smiješna da im treba ponuditi najsmješnije piće u povijesti. To je Gik, plavo vino tako fino da su Španjolci zabranili nazivati ga vinom.
Milana Bandića povremeno se vidi s protokolarnom čašom u ruci iako kaže da ne pije. Ako ne laže, neka se osvježi na fontanama poput one na Britancu ili crpkama za vodu koje zovu Francek, a njegova su nova opsesija.
Što se tiče tri najmoćnije funkcije u državi, predsjedničino prezime Grabar je i naziv finog crnog vina Morena Coronice od cabernet sauvignona i merlota. S obzirom na njezinu opčinjenost SAD-om, neka uživa u tamošnjim mješavinama istih sorata, a Grabar prepusti nama. Premijer nosi veliko vinsko prezime, ali puno mora raditi da bi u politici stigao na mjesto na kojem su Plenkovići u vinarstvu. Dok to ne uspije, neka ni ne pije vino. A predsjednik Sabora Gordan Jandroković? Pa kako ponuditi vino nekome koga su suradnici prozvali Njonjo?