Tri čaše s cabernet sauvignonom iz 2015. dobili smo Željko Suhadolnik, Ivan Dropuljić i ja na kušanje u vinariji Jakob. Sirovina, odnosno mošt, bila je ista, ali u svaku je čašu utočeno vino iz druge nove bačvice od 225 litara. Prva je čaša odmah ponudila iznimno nježan miris vanilije kroz koji su se polako razvijale voćne arome. Druga isprva kao da nije imala mirisa, nakon desetak minuta vino se počelo otvarati i bilo je iznimno meko. Treća je bila divlja. I ostala je divlja. Nakon dvadesetak minuta njušenja i kušanja, dvojica kušača su odbarali drugu za svog favorita, a trećem je vino iz prve bilo najbolje. Bio je to rezultat lijepog eksperimenta Zdravka Jakobovića, koji je isto vino stavio na jednogodišnje odležavanje u bačvicu (barrique) koje radi Milivoj Golub iz Jastrebarskog te u bačvice Classic i Elegance slavne francuske bačvarije Seguin Moreau. 
Golubova, kaže Jakobović, stoji 450 eura, Classic 700, a Elegance čak 1000 eura. Sve su tri bile srednje plus paljene, što je druga od četiri razine paljenja hrastovih dužica. Činjenica da je neko vino u ovoj fazi uglađenije a drugo divlje malo govori o tome kakvo će konačno biti u boci, posebno i zato što će taj cabernet sauvignon najvjerojatnije završiti u najboljem Jakobovićevu vinu – Jakob, mješavini s cabernet francom i merlotom. No pokazalo se da se i kod nas može napraviti uglađena bačvica koja neće upropastiti dobro vino agresivnim aromama dima, vanilije, karamele ili kave.
- Može kad je dobra sirovina – pojasnio je Jakobović, koji je cijeli radni vijek proveo u poslovima s drvom, a bio je i vlasnik tvrtke Furnir. Poslije odlaska u mirovinu posvetio se vinu, no zadržao je i dodir s drvom pa sad uvozi cijenjene portugalske plutene čepove Diam. Dužice su, dodaje, od hrasta kitnjaka iz šuma između Đakova i Požege.
- Sušile su se od 18 do 24 mjeseca, a kalao ih je Mijo Ćošković iz Štitara, majstor koji surađuje i s kalifornijskom bačvarijom Radoux, a prije krize radio je i za francusku Nadalie. A Milivoj Golub, koji je bačve napravio, veliki je majstor svog zanata, školovan čovjek koji je s velikom ljubavlju nastavio obiteljski posao – rekao je Jakobović o ovom butik proizvođaču iz Jastrebarskog. Rekao je i da je hrast lužnjak bolji za namještaj. On brže raste i godovi su mu širi, pa bačva propušta više zraka, što za vino nije dobro jer brže sazrijeva. Od njega se mogu raditi bačve, dodao je Jakobović, ako su godovi uski i pet ih je u centimetru.
Bačvarija Seguin Moreau nastala je spajanjem dviju obiteljskih tvrtki iz regije Cognac, osnovanih 1870. i 1838. Od 1970. vlasnik joj je poznati proizvođač konjaka Remy Martin, a deset godina poslije počeli su proizvoditi i bačve za vino s Enološkim fakultetom u Bordeauxu. Danas se njihovo ime spominje s posebnim poštovanjem, posebno bačvice Icône Elégance. Baš je u toj nakon godinu dana vino još bilo grubo, što ne znači da je loša nego drukčije utječe na vino. Koliko su god zanimljive bile priče o hrastovima, lužnjacima, kitnjacima i plutnjacima, one o vinu bile su ljepše. Uživali smo u Jakobu 2012., očarala je i berba 2009., a cijela je priča počela s dva pjenušava noviteta vinarije posvećene crnim vinima. Jakob Pave je mlad, pitak i osvježavajuć, sasvim suh ružičasti pjenušac od chardonnaya (50 posto), syraha (25) te merlota, proizveden tankovskom metodom u Italiji. Mati je, pak, bijeli zreli pjenušac od po trećine chardonnaya, syraha i merlota iz berbe 2014. Druga fermentacija bila je u boci u kojoj je na kvascima ležao dvije godine. Mali dio je degoržiran kako bi mu se pratio razvoj, a većina će na finom talogu sazrijevati još dvije. I sad je dojmljiv. Boje meda, finih aroma kvasaca, pun, zreo… Pjenušce Pave i Mati Jakobović je posvetio preminuloj supruzi Pavici.
Vino.hr online vinoteka