Slavonac je napravio najbolji tribidrag! Velika bi vijest bila da se u Kutjevu, u srcu kontinentalne Hrvatske, napravi najbolje vino od sorte koja potječe iz Kaštela u srcu Dalmacije, no nitko je neće objaviti. I ne zato što tribidraga u Slavoniji nema. Posadio ga je Vlado Krauthaker u čijim vinogradima raste 40-ak sorata. Među njima su i “egzotične”, poput muškata ruže za koji u Istri i Omišu tvrde da je njihov, nebbiola iz talijanskog Pijemonta, malbeca koji potječe iz Bordeauxa, a najbolje se snašao u Argentini, potom verduzza friuliana, biance, blauburgera, manzonija… Moj vinograd je najsjevernija točka u kojoj raste crljenak, više je puta ponosno rekao Krauthaker. Dosad je od te crne sorte napravio ružičasto vino jer se za pravi crnjak nisu poklopili vremenski uvjeti, ali činjenica da je naziva crljenkom je razlog zašto neće imati najbolji tribidrag. Miljenko Grgić, u svijetu poznat kao Mike Grgich, došavši u Kaliforniju vidio je zinfandel koji ga je izgledom podsjetio na plavac mali pa je pokrenuo istraživanje je li riječ o istoj sorti. Carole Meredith s kalifornijskog Sveučilišta Davis je s našim stručnjacima Edijem Maletićem i Ivanom Pejićem otkrila da je zinfandel u stvari crljenak kaštelanski, gotovo izumrla sorta koja je spontanim križanjem s dobričićem šoltanskim dala plavac mali. Kako je zinfandel kalifornijski vinski ponos, mnogi su vinoljupci počeli dolaziti u Hrvatsku kao njegovu postojbinu, pa čak i naučili da se te dvije riječi iz hrvatskog naziva izgovaraju “tsril-yeh-nak kash-tell-an-skee”.
Naši su vinogradari počeli saditi crljenak u Kaštelima, odakle potječe, ali i u drugim dijelovima Dalmacije. Najveće su površine zasadili Zlatan Plenković, nažalost pokojni Hvaranin čiji je vinograd crljenka u Baškom polju podno Biokova, i Robert Benmosche, nažalost također pokojni američki milijunaš koji je u Viganj na Pelješcu iz Kalifornije donio zinfandel i posadio ga. Vinska kuća Mimica je kraj Omiša vino napravila od pribidraga, a vinarija Rizman, koju je osnovala obitelj našeg proslavljenog nogometaša Igora Štimca, na Komarni posadila tribidrag. Vinarija Kairos, pak, u Kaštelima radi vino Zinfandel/crljenak. Oko imena je, dakle, posvemašnja zbrka, no vina nisu “zbrčkana”. Prva berba u boci bila je 2008., imali su je Plenković i Mimica, a kušanja njihovih vina te onih koja su kasnije stigla na tržište pokazala su da je sorta svojevrsna light verzija plavca malog kojem je roditelj.
Miriše na zrelo crno voće, a osjeti se i nar. Tijelo mu je čvrsto, kiseline su ugodne, a okus vuče na gorkastu šljivu. To je zapis s kušanja vina Stina Crljenak 2011. bolske vinarije Jako Vino. Tamo sam i usporedno kušao mlada vina iz bačvica od crljenka, dobričića i njihova djeteta plavca malog. Kvalitetom je odskočio plavac pa mi se činilo sasvim razumljivim zašto je on najrasprostranjenija sorta u Dalmaciji, a crljenak i dobričić gotovo su nestali. Posljednje tri godine naišao sam na vrlo ugodna vina od crljenka, no ni ona najbolja nisu dostigla raskoš velikih plavaca. Lijepo se piju, ali ne pamte dugo. Razlog za to mogu biti i mladi vinogradi. Ponajbolji plavci stižu iz vinograda starih desetljećima, a crljenku vinogradi tek ulaze u punu zrelost što znači da bismo ozbiljnija i zrela, velika vina od crljenka mogli piti za desetak godina. Veliku zbrku oko njegova imena već smo napravili. U travnju se u Splitu priprema međunarodna konferencija o tribidragu. Na njoj bi mogli sudjelovati i Crnogorci te Makedonci jer kod njih crljenak/tribidrag/tibidrag/zibidrag/pribidrag/grbić/zinfandel/primitivo raste kao kratošija. Uzgajali su je i prije nego što smo mi počeli spašavati crljenak od izumiranja pa bi nam, dok se mi dogovorimo oko imena, mogli stvoriti novi “slučaj teran”.