Nije vino bezrazložno u zakonu svrstano u poljoprivredno prehrambene proizvode. Najvažnija mu je uloga da upotpuni ili zaokruži okus hrane s kojom, dakle, treba utažiti glad. To vrijedi za tri godišnja doba, a ljeti se javlja potreba za posebnom kategorijom vina, onima koja gase i žeđ.
Zato ljetna vina ne smiju imati puno alkohola, idealno bi bilo do 11 posto. Trebaju im izraženije, ali fine kiseline te mineralnost, koja se očituje u ugodno slanom okusu. Te dvije osobine vinu daju svježinu. Arome moraju biti nježne, tijelo vitko i ne smiju biti slatka. Slatkoća, naime, ne gasi žeđ nego je povećava.
Bijele sorte koje kod nas mogu dati tipična ljetna vina su kraljevina, moslavac koji još zovu i pušipel, šipon ili furmint, škrlet ako je suh, graševina iz vinogorja Sjeverozapadne Hrvatske…
U Primorju bi izvrsno ljetno vino mogla biti žlahtina, no uglavnom nije dovoljno reska. Zato se u Dalmaciji posljednjih godina pojavilo nekoliko vinara koji rade tipična ljetna vina od kujundžuše. Ta imotska sorta, koja je ime dobila po turcizmu za zlatara, dugo je davala tupa i gotovo nepitka vina, a danas ih je sve više čiji svaki gutljaj osvježava usta i traži sljedeći, a to je neprijeporan dokaz da je vino fino.
Prava ljetna vina su i ružice, roséi, opoli ili ružićasta vina. Ona i izgledaju razdragano ljetno, a najboljima su takvi i okusi.
Izvrsno osvježenje tijekom vrućih dana su i lagana pjenušava vina. U njima sad ne treba tražiti zrelost, kvasce, brioše i punoću, nego prvenstveno voćnost karakterističnu za pjenušce koji nisu dugo sazrijevali na kvascima. Ne treba, stoga, inzistirati na onima koji su drugi put fermentirali u boci. Lijepo će osvježavati i ako su vinski mjehurići nastali u tankovima, pa čak i gazirana vina.
U poznatoj mađarskoj vinariji Vylyan više puta sam se izvrsno osvježio gaziranim roséom od crnog pinota. Pri tome je važno reći da je taj sam rosé i bez mjehurića bio odličan. A crni pinot je među crnim sortama koje se mogu piti ljeti. Takve su i lasina te neke lakše frankovke.
Vino.hr online vinoteka