Isprva se vino čini jednostavnim, no treba pričekati da se otvori. Svaki sljedeći gutljaj otkrit će nam neke druge mirise i okuse. To vam je kao s glazbom, svaki put kad je slušaš čuješ nešto novo. I u filmovima se svaki put otkrivaju neki novi detalji. Ma vino je umjetost, ispričala je Violet Grgich, kći proslavljenog kalifornijskog vinara Miljenka Mikea Grgicha, s puno strasti kojom je podsjetila na oca, na predstavljanju vina njihove hrvatske vinarije iz Trstenika na Pelješcu.
- Poslužili smo dva bijela vina od pošipa različitih godišta istodobno tako da ih možete kušati uz dva jela te sami odabrati koje vam bolje pristaje. Isto ćemo napraviti i s dva plavca. Savjetujem vam i da ostavite malo vina u svakoj čaši da vidite kako žive i mijenjaju se – ispričala je Violet.
Ekipa restorana Vinodol priredila je prekrasna jela za ta vina. Predjela su bila tatarski od jadranske tune te rižoto sa škampima i gljivama lisičarkama. Uz tunu je nekima više odgovarala svježina mladog pošipa, a drugima je draža bila zrelost starijega. Uz rižoto se svima više dopao u drvetu odležani pošip iz 2013. Uz teletinu sa sirom, zapečenim njokima i bobom te vratinu od boškarina u umaku od Plavca Grgić 2011. s palentom podjednako su dobro pristajali plavci iz 2011. i 2009. Dosta se razlikuju, a oba su dobra, pa je i dojam jela sa svakim od njih bio drukčiji.
Ovakav odabir vina nije bio slučajan. Voditelj vinarije Grgić u Trsteniku Krešo Vučković pojasnio je kako razmišljaju o uvođenju druge linije vina.
- Želimo raditi svježi i mladi pošip koji će se piti relativno brzo nakon berbe. Zadržat ćemo i odležani u bačvicama, no on će na tržište kasnije. Pošip 2015. i onaj 2013. pravi su primjeri kako ih želimo ‘razdvojiti’. Sličan je plan i s plavcem. Imat ćemo jedan koji će godinu dana odležati u bačvicama i nekoliko mjeseci u boci, te drugi koji će u bačvicama biti dvije godine pa još najmanje tri u boci – rekao je Vučković. Veseli što uvode svježija vina koja će se više piti, no veseli i što će zadržati zrela koja su za posebne prilike.