Vermentino ne znači da je vino fermentiralo, fiano nije glazbena oznaka za tempo. petit manseng nije kineska regija, a manzoni nije izvedenica talijanske riječi manzo, što znači govedina. Ni verdicchio ne znači zelena naprava, što je doslovni prijevod talijanskih riječi verdi i chio. Sve su to bijele sorte vinove loze od kojih toskanska vinarija Guado al Melo radi odlično vino Bianco.
Ako ime i jest jednostavno, vino nije nimalo. Berba 2013. puna je i moćna, 14 posto alkohola vrlo lijepo grije, a fino je zaokruženo ugodnim kiselinama. Zasluga je to jednogodišnjeg njegovanja na kvascima, ali u inoksu, a ne u drvenim bačvicama, te starih sorata koje mogu izvući maksimum iz tla i klime u kojima rastu.
Toskanu će malo tko povezati s bijelim vinima, a ovo raskošno i karakterno vino izvrsno je za upoznavanje tog “novog” vinskog svijeta. I u većini crnih vina dominira autohtona toskanska sorta sangioveze. Začinjena je syrahom u vinu Bacco in Toscana, koje nosi ime ditiramba, pjesme posvećene bogu vina, iz 18. stoljeća o zamišljenom posjetu Bacchusa, njegove supruge Arijadne te satira i nimfi Toskani. Svojevrsni podnaslov ovog finog i razigranog, veselog vina je “bom ba ba ba”, kako su zvali toskanski ples popularan prije dva i pol stoljeća.
I Antillo, drugo vino od sangiovesea, ovaj put izmiješanog s malo cabernet sauvignona te petit verdota, ima lijepu priču o imenu koje znači “sunčano mjesto” i opisuje njihove vinograde.
Na brežuljcima Bolgherija, kako se zove to zaštićeno vinogradarsko područje, velike su razlike u dnevnim i noćnim temperaturama, što u konačnici vinu daje jače arome. Antillo 2013. je njegovan 12 mjeseci na kvascima u drvenim bačvicama i najmanje tri mjeseca se smiruje u boci prije izlaska na tržište. Cijene ovih finih i vrlo zanimljivih vina su u internetskoj vinoteci vino.hr između 80 i 120 kuna. Najskuplji crnjak vinarije zove se Rute, to je etruščanska riječ za crveno. Rade ga ipak od francuskih sorata cabernet sauvignon i merlot, a cijena mu je oko 170 kuna.