Kad kupujem vino, gledam koje ima više alkohola, kriterij je mnogih koji ne znaju da rizlinzi iz njemačkog Mosela imaju šest ili sedam posto alkohola pa su među najboljim svjetskim vinima. Alkohol vinu daje punoću i slast te ugodnu toplinu, ali ako ga je previše, ono postaje tupasto.
Zato je i britanski utjecajni časopis Decanter nabrojio još pet parametara čiji sklad čini vino dobrim, boljim ili najboljim.
Kiseline su zaslužne su svježinu vina, a daju mu i kičmu. Vino s premalo kiselina naziva se mlitavim, a ono s previše je prekiselo. Koliko treba biti kiselina ovisi o sorti i sauvignon ih, na primjer, ima više nego traminac. Fine kiseline vinu daju i dugovječnost za koju su zaslužni i tanini.
Njih se prepoznaje po tome što isušuju usta. Vinima koja se piju mlada tanini ne trebaju, ali odležanima daju i čvršće tijelo. Primjer crvenog vina bez tanina je francuski Beaujolais, a taninskog talijanski Barbaresco od sorte nebbiolo. Kod nas to su mladi portugizac i odležani plavac.
Vina s izraženijim taninima dobro podnose odležavanje u drvenim bačvicama koje daju arome dima i vanilije, te slast. I tu treba paziti da se ne pretjera jer nove bačvice mogu prekriti vinske arome. Najbolja svjetska crna vina odležavaju u drvenim bačvicama, ali vinari kombiniraju nove i rabljene, te malo, srednje i jako paljene kako bi konačan rezultat bio skladan. Igra s malim brojem novih bačvica jako je opasna i bolje ju je izbjegavati.
I zrelost grožđa u berbi je važna, a pokazuje i otkud je vino. U hladnijim krajevima jedva se dočeka da grožđe sazrije, a u toplijima su neke bobice prezrele. Prva vina često imaju aromu zelene jabuke, a u drugima se prepoznaje tropsko voće.
Po aromama se lako prepozna i je li vino mlado ili odležano. U mladim vinima osjete se odmah, a u odležanima ih treba čekati. Nakon što se vino prozrači, pojavljuju se kompleksne, dobro iznijansirane i trajnije arome. To ne znači da je odležano vino uvijek bolje jer svako vino ima priliku kojoj najbolje pristaje.
Vino.hr online vinoteka