Jedan ključ sanduka imao je moj čukundjed, a drugi podrumar Ceca Bepija, legendarna je priča momjanskog vinara Libera Sinkovića o izvozu muškata u Beč.
Ceco Bepi je ime kojim u Momjanu u šali zovu cara Franju Josipa, na čijem su se dvoru doista pila vina od momjanskog muškata, sorte koja je po morfološkim osobinama ista kao muškat bijeli, ali mirisima i okusom drukčija. Vina od momjanskog muškata dobila su zaštićenu oznaku izvornosti kojom se jamči da je grožđe uzgojenu u Momjanu te da je i vino tamo nastalo pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika momjanskog kraja.
U elaboratu za zaštitu izvornosti stoji kako se zaštićuju hrvatski naziv muškat momjanski i talijanski Moscato di Momiano te kako je u nazivu ime sorte i grada jer pod tim imenom potrošači i prepoznaju vino. Vina moraju imati najmanje 11,5 posto alkohola, 18 grama po litri suhog ekstrakta i četiri grama po litri ukupnih kiselina. Što se tiče izgleda, okusa i mirisa, vina redovite berbe trebaju biti kristalno bistra, zelenkasto žute do zlatno žute boje, srednje do jako
alkoholna, uravnoteženih kiselina, ekstraktna, izražene cvjetno-voćne arome s dominantnim
muškatnim karakterom.
Desertna vina imaju intenzivnije nijanse žute boje, više alkohola te kompleksan i bogat miris i okus. Dominiraju arome suhog i prosušenog voća (grožđice, suha smokva) te ponekad meda, uz i dalje prisutne muškatne note.
Arhivska vina karakteriziraju intenzivna žuta boja, kompleksna aroma kao posljedica procesa dozrijevanja, karakterističan bouquet dozrelih bijelih vina, uz i dalje prisutnu muškatnu notu.
Treba znati da po grožđu mirišu jedino vina od muškatnih sorta.
Da bi muškat mogao nositi oznaku momjanski, vinograd ne smije biti na crvenici nego na flišu, koji ograničava bujnost loze. S hektara vinograda smije se napraviti najviše 7000 litara kvalitetnog ili 6000 litara vrhunskog vina. Manji prinos daje veću kvalitetu grožđa, a vino ima izraženiji miris što je muškatu veliki adut.