Iz 1531. datira prvi pisani trag o proizvodnji pjenušavih vina u Limouxu, 150 godina prije nego u Champagnei, ponosno je rekao Jan-Alibe Panman predstavljajući vinariju Rives-Blanques iz toga gradića na jugozapadu Francuske. Srušio je tako mit da je prvi pjenušac napravio Dom Perignon iz opatije Hautvillers u Champagnei, po kojem se zove najslavniji šampanjac. Taj je benediktinac živio od 1638. do 1715.
- Vidim zvijezde – uzviknuo je, prema legendi, kad je prvi put kušao pjenušac. A bio je slijep. Zvijezde je, tako su mi ispričali prije desetak godina baš u Limouxu, slijepac vidio u njihovu gradu, putujući tim krajem nedaleko od španjolske granice. Poučili su ga kako vino dobiva mjehuriće drugom fermentacijom u boci, a on je to usavršio. Tražio je najbolje mješavine sorata te stavio žicu na pluteni čep kako mu pod tlakom ne bi izlijetali s boca.
Učenik je brzo nadmašio učitelje i danas Champagne ima bolje pjenušce nego Limoux. Vidjelo se to i na radionici na 47. izložbi vina kontinentalne Hrvatske u Svetom Ivanu Zelini, gdje su tri pjenušca iz Limouxa fino osvježila, ali tri šampanjca poslije su oduševila. Razlika je u zrelosti. Pjenušac Blanquette de Limoux devet mjeseci zrije na kvascima, onaj bolji, Cremant de Limoux, 12 mjeseci. Godinu dana po zakonu moraju sazrijevati i šampanjci, no to uglavnom traje dvije godine, u mnogim šampanjskim kućama tri, a najbolji šampanjci sazrijevaju pet i više godina. I to se osjetilo u čaši. Prvi predstavljeni šampanjac, Blanc de blancs šampanjere Georg, odležao je tri godine na kvascima, što mu je dalo nježan ali pun okus koji podsjeća na maslac. Brut Rose šampanjac kuće CH de l’Auche bio je osvježavajući intermezzo prije kušanja Cuvéea du Chapitre iste vinarije. To je bijeli šampanjac od crnoga grožđa čiji je gutljaj podsjetio na zalogaj kruha s domaćim maslacem i kriškom zrelog sira. Vrućem popodnevu u Zelini najbolje je pristajao prvi, osvježavajući pjenušac iz Limouxa, no zreli višegodišnji šampanjci ipak će se dulje pamtiti.