Ovo je danas sigurno najbolji ručak u Zagrebu, zadovoljno je rekao Rene Bakalović nazdravljajući u ponedjeljak u zagrebačkom restoranu Dubravkin put čašicom Graševine izborne berbe prosušenih bobica 2012. kutjevačkog vinara Vlade Krauthakera. Prekrasno vino posluženo je nakon confita od jabuke s mousseom od bazge, sorbeta od jogurta i engleske kreme od limuna te frangipaneom, smjesom maslaca, badema, jaja i šećera kojoj su pridodani orasi. Desert raznolikih, ali nježnih okusa odlično je upotpunio dominantno i kompleksno vino te je to bila kruna popodneva za pamćenje.
- Tražio sam okuse koji će pristajati slatkom vinu s aromama meda, bazge, jabuke, a nisam htio da ga jelo zasjeni – rekao je slastičar Robert Bašić.
Nije to bio lak posao jer je trebao paziti i da desert ne bude slađi od vina koje bi u tom slučaju odavalo dojam da je gorko. I uspio je. Kombinacija je bila savršena. A ni ono što je prethodilo desertu nije zaostajalo.
- Osjetila sam da ovo crveno vino treba krv i izabrala slabo pečen janjeći hrbat – rekla je o glavnom jelu chefica Priska Thuring.
Slabo pečeno nježno janjeće meso poslužila je s coulisom od marelica i taj je pire jelu dao voćnost kakvu ima i Frankovka 2012. iz Orahovice uz koju je posluženo, a klasični pire od krumpira fino je objedinio i ublažio dva jaka okusa. Ideja ručka bila je najaviti Festival graševine ovoga vikenda u Kutjevu i pokazati kako se slavonska vina slažu s internacionalnom kuhinjom. Počelo je pićem dobrodošlice, zrelom Graševinom Mihalj 2013. izraženih, gotovo parfemskih mirisa zbog kojih bi pasala i uz orijentalna jela. Graševina Mitrovac 2014. Ivice Peraka fino je pristajala mediteranskom jelu, carpacciu od brancina s artičokama i maslinovim uljem u kojem je macerirano začinsko bilje s naše obale, a azijsko jelo, kozice u tempuri s umakom od manga i kikirikija, dobro je popratila Graševina Hrnjevac 2013. Antuna Adžića. Tražeći dlaku u jajetu, možemo zamjeriti samo to što su tri obične graševine, ne računajući onu desertnu, i frankovka iz Orahovice bila stilski slična vina s malim ostatkom neprovrelog šećera koji daje punoću i slast. Ali iako nije bilo svježih graševina, to je gotovo sigurno bio najbolji ručak tog dana u Zagrebu.