Suho vino iskreno je poput gole žene. Nema neprovrelog šećera koji može prikriti loše osobine vina kao što odjeća može sakriti ono što žena ne želi pokazati. A gotovo svi škrleti imaju ostatak neprovrelog šećera. Ne kažem da svi vinari to rade kako bi prikrili greške, vjerojatno misle da takva slađa vina više ljudi voli, no meni se ne sviđaju. I zato me razveselio škrlet vinarije Voštinić Klasnić iz Graberskog Brega pokraj Ivanić Grada, koji se “skinuo do kraja”. Sasvim je suh, nježnog voćnog mirisa i živahnog, ugodno kiselkastog i osvježavajućeg okusa.
Tomislav Voštinić je prije osam godina napustio posao optičara u obiteljskom biznisu u Ivanić Gradu i posvetio se vinogradima majčina oca Zlatka Klasnića. Posađeni su poput amfiteatra podno kleti na tri hektara. Najviše je, oko 60 posto, škrleta. Ova izvorna sorta obližnje Moslavine u vinariji Voštinić Klasnić daje lagano, osvježavajuće vino koje je lijepa dobrodošlica gostima, ugodan aperitiv, ali i dobra pratnja jednostavnijim jelima od bijelog mesa. Oko klijeti raste i chardonnay, koji daje kremasto vino s više alkohola i ekstrakta primjereno finijim jelima od slatkovodne i morske ribe, tjesteninama, ali i mesnim pečenjima. Imaju i graševina, koju njeguju na kvascima. Francuzi zovu sur lie tu tehnologiju, zahvaljujući kojoj vina imaju složeniji miris i okus, ali i dulje zadržava mladost, odnosno svježinu. Tu je i muškat otonel za slatkasta i mirisna vina. Crvene sorte uzgaja u Baranji, gdje ima hektar vinograda u kooperaciji.
Kao sortno vino radi syrah, a vino jednostavna imena Red, što znači crveno, klasična je bordoška mješavina cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. S njima je zaokružio ponudu vina svih stilova, s obzirom na to da od škrleta radi i manju količinu ugodnog osvježavajućeg pjenušca koji nudi gostima svog podruma. Bit će toga i više jer je lani posadio još hektar i pol škrleta. Riječ je o trsju dobivenom nakon višegodišnje klonske selekcije koju su vodili stručnjaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.