Crni pinot i mlinarski pinot šampanjcima daju punoću i arome, a chardonnay eleganciju. Prema omjeru tih triju sorata te vremenu odležavanja u bocama, razlikuju se šampanjci različitih proizvođača. Po tome se razlikuju i različiti tipovi šampanjaca, koje u Champagnei nazivaju obiteljima. O tome je li riječ o šampanjcima s duhom, tijelom, srcem ili dušom, ovisi i kad koji treba piti.
Najsvježiji su šampanjci s duhom. Napravljeni su isključivo od chardonnaya, tada se zovu blanc de blancs, ili chardonnay dominira u vinu. Odličan su aperitiv, a pristaju i uz predjela poput kamenica ili marinirane ribe. Primjer je Perle d’Ayala.
U šampanjcima s tijelom više je crnog i mlinarskog pinota i oni su odlična pratnja jastozima, plodovima mora, lagano dimljenoj ribi, al ii piletini pa i peradi tamnijeg mesa punjenoj jetrima ili kestenima. Preporučuju ga i uz mesna jela s gljivama, a takav šampanjac je Lanson Black Label.
Šampanjci sa srcem istog su sastava kao i oni s tijelom, no odležaniji. U pravilu nose oznaku berbe, što znači da su proizvedeni od grožđa iz vrlo dobrih ili odličnih godina. Često je riječ o roseima, na primjer Veuve Clicquot Rose kojem će izvrsno pristajati jače začinjena jela od piletine, guske, patke i goluba pripremljena s medom.
Šampanjci s dušom su najbolja,, desetak i više godina odležana vina koja često imaju i kolekcionarsku vrijednost. O vinima kao što su Bollinger R.D., Dom perignon, Krug, Louis Roederer Cristal, Dom Ruinart, Perrier-Jouet Fleurs de Champagne, Taittinger Comtes de Champagne ili Cuvee William Deutz, štovatelji govore s gotovo religioznim zanosom.
Šampanjci s dušom vrh su ledene sante, samo mali dio od gotovo 340 milijuna boca, koliko se na godinu “izveze” iz šampanjskih podruma. A velikih proizvođača pjenušavih vina ima i u Španjolskoj, gdje samo Freixenet na godinu puni 200 milijuna boca, Italiji, Njemačkoj, prekomorskim zemljama… Čak i ako se ne računaju pjenušci najlošije kvalitete koji se prodaju za euro ili dva, svake godine svaki stanovnik zemlje u prosjeku popije čašu “mjehurića”. Na godinu se popije gotovo milijarda boca dobrih pjenušavih vina.
A iz tog “mora”, Hrvati popiju samo pokoju kap. Ipak, ta je kapljica sve veća. 2004. smo, tako uvezli 25.078 boca pravih šampanjaca, dakle onih iz Champagne, a 2007. tri puta više: 76.041 bocu. Uvozimo ga više od dva stoljeća. U arhivi Veuve Clicquota vidio sam document koji potvrđuje da je 5. travnja 1808. u Hrvatsku poslano 200 boca bijelog šampanjca i 100 rozea. I prije toga proizvodili smo pjenušac. U Samoboru je tvornica šampanjaca otvorena oko 1800. godine.
Vino.hr online vinoteka