Ja zam kralj, s jakim talijanskim naglaskom govori bivši vlasnik restorana u Trstu Giorgio Clai u svom podrumu u Brajkima blizu Buja.
- Kad se probudim vidim sunce iza Učke, kad pijem kavu gledam Mirnu, more i svoje vinograde – ponosan je Giorgio kojemu su liječnici početkom 90-ih rekli da ima problema sa srcem i da nađe mirniji posao od vođena restorana. Primio se vinograda i maslina. Srce mu se smirilo, a duša razigrala, jer sum u vina iz godine u godinu bila sve bolja. Danas ima izvanredne mješavine sorata Ottocento crni i bijeli, malvazije Classicu i Sv. Jakov, te prekrasni desertni muškat.
Radim vina kakva volim i drago mi je da ih i drugi vole. Gledam mjesečeve ijene, slušam prirodu i radim kako je i moj djed radio prije 100 godina – kaže Giorgio Clai.
A Marino Markežić iz Kremenja, čija vina nose obiteljski nadimak Kabola, radi vino kakvo se radilo prije više tisuća godina, u amforama. Malvaziju berbe 2005. je, zajedno s bobicama, ostavio u amfori mjesecima i samo ju je povremeno miješao. Potom je sve isprešao pa godinu dana stavio da sazrijeva u bačvi. Još se mjesecima smirivalo u boci i danas očarava mirisom. Kabola je u bocu u proljeće 2008. napunio i kompleksnije vino iz berbe 2006., a još će bolja, čini se, biti 2007., koja je nedavno iz amfore pretočena u bačve.
- Nema smisla nešto dodavati vinu kad ti priroda sve daje – tvrdi Markežić, a na svom jedinstenom hrvatskom jeziku potvrđuje to i Giorgio Clai:
- Priroda sve sama i radi, a kad čovjek intervenira, samo napravi pizdarija velika.
Vino.hr online vinoteka