Lani sam prodao 55.000 butelja ružičastog vina, pohvalio se baranjski vinar Slavko Kalazić na 3. Pink Dayu, festivalu ružičastih vina udruge Women on wine (Žene u vinu) u zagrebačkome Muzeju Mimara. Puno mu je pomogao, dodao je, ugovor s Lidlom za koji je napunio ružicu pod etiketom Winemakers of Croatia. Taj prodajni uspjeh, ali i vinogradarski ne baš dobra berba 2014., potaknuli su ga i da sav prošlogodišnji crni pinot preradi s frankovkom u ružičasto vino.
Leo Gracin, suvlasnik vinarije Suha Punta kraj Primoštena, iz prošlogodišnje berbe nije napravio glasoviti Gracin Babić koji je prošlih godina bio najbolje vino od te autohtone hrvatske sorte. Ima, zato, od babića više Opola, što je dalmatinski naziv za ružičasta vina.
- Kad raste na kamenom tlu, babić daje izvrsna crna vina, a onaj iz polja u pravilu nakuplja manje šećera i ima oskudniju boju pa je izvrstan za ružičasta vina. Sve hrvatske crvene autohtone sorte mogu dati visokokvalitetne, ali i posebne ružice kojima se Hrvatska može ponosno predstaviti svijetu – ispričao je prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta vodeći radionicu Autohtone hrvatske ružice.
Od plavca maloga crnog, izvorne sorte Dalmacije te najrasprostranjenije crvene sorte u Hrvatskoj, mnogi rade i ružičasta vina, a malo tko zna da ta sorta ima i mutanta, plavac mali sivi, čije su bobice puno svjetlije.
- Tako je i sivi pinot mutant crnog pinota i njegovom maceracijom se dobiva ružičasto vino iako ga svrstavamo u bijele sorte. A na taj način proizvedena ružica od plavca maloga sivog može biti jedinstven hrvatski proizvod – rekao je prof. dr. Edi Maletić.
Sorta kojom bismo se najlakše mogli probiti u svijetu je crljenak kaštelanski kojemu je staro, pravo ime tribidrag. Prije 14 godina genetski je dokazano da je to ista sorta kao i talijanski primitivo i slavni kalifornijski zinfandel od kojeg Amerikanci često rade jako dobre ružice, a u SAD-u je posađen na 23.000 hektara što je više nego svih vinograda u Hrvatskoj. Tad se širom svijeta počelo pričati o crljenku ili tribidragu koji je prije 500 godina bio glavna dalmatinska sorta. Početkom ovog stoljeća otkriven je jedan trs u Kaštel Novom, a do danas su ga posadili na većini srednjodalmatinskih otoka te u zaleđu Dalmacije, Baranji, Slavoniji, Istri…
Plavina, koju zovu i plavka, plajka, brajda ili brajdica, još je jedna autohtona sorta odlična za ružičasta vina.
- U pokusnom nasadu u Zadru dobili smo od nje izvrsna vina mekih tanina i ružica je bila bolja od crnog – rekao je Maletić te dodao da lasina, teran, glavinuša, ljuton ili ljutac i muškat ruža daju odlične rosée.
U kontinentalnoj Hrvatskoj fine ružice rade se od gotovo svih crnih sorti ili njihovih mješavina. Ima i slađih ružičastih vina, no većinom su suha. Piju se uglavnom mlada, u proljeće i ljeto nakon berbe, a posebno prikladna su za hranu u kakvoj se uživa za Uskrs. Uz doručak sa šunkom pristajat će dobra ružica od frankovke, a uz pečenu janjetinu od plavca maloga crnog.
Inače, ružice se rade od crvenih, obojenih sorti, a po senzornim karakteristikama, dakle, mirisu i okusu, teže biti bijela, rekao je prof. dr. Edi Maletić i dodao da je puno nijansi ružičastih vina, od blijede sivkasto-crvene do svijetlorubinske, crvenkaste… Boja, pojasnio je, ovisi o tome koliko je dugo grožđani sok, koji je bijele boje, bio u dodiru s kožicama grožđa te koliko je iz njih izvukao antocijana. Dvije muhe jednim udarcem mogu riješiti vinari ako samotok crvenoga grožđa prerade u ružicu, a od soka nastalog prešanjem proizvedu crveno vino. Dodavanje crvenog vina bijelom da bi se dobila ružičasta boja kod nas je zabranjeno. U Champagnei nije.