Ima bijelih vina koja dobro podnose godine, ali malvazija istarska bijela u principu ne spada među njih. To nimalo ne umanjuje kvalitetu malvazija, dapače. Svježa, relativno mlada vina, danas bi u tu grupu spadale berbe 2013. i 2014., najprodavanija su jer su osvježavajuća, lako se piju i fino slažu s raznovrsnom hranom. Svaka dobra malvazija zadovoljava ta tri kriterija, a sve je više vinara koji od te sorte rade i vina za odležavanje. Priprema počinje već u vinogradu, smanjivanjem prinosa, a i u podrumu se posebno pazi na vino da bi lijepo putovalo kroz vrijeme i postalo bolje nego kad je mlado, što je i glavni razlog za odležavanje.
U istarskoj vinariji Capo tako su radili Virgo, malvaziju punjenu u posebne “trbušaste” boce pod elitnom etiketom Stellae pod kojom vina nose nazive horoskopskih znakova. Tu malvaziju Djevicu berbe 2011. čuvali su 18 mjeseci u drvenim bačvama i dobili jako fino vino za veliku čašu u kojoj će imati dovoljno zraka da se mirisi razigraju, vino za fino meso ili hobotnicu ispod peke, ali i za dobru, ne previše dimljenu šunku ili mekaniji istarski pršut koji je zrio samo na vjetru.
Da je ta berba bila dobra, pokazala je i bazična malvazija, ona s bijelom etiketom i iz obične bordoške boce. To je ozbiljno, toplo, a istodobno i resko vino pomalo rizlingovskog tipa, također zahtijeva veću, odnosno širu čašu od one za mlade malvazije. Na kušanju u novom zagrebačkom salonu vina i delikatesa Žuto stablo u Hondlovoj, iza Dinamova stadiona, bila je puno dojmljivija od mlađe 2012. Vlasnici Žutog stabla te predstavnici relativno mlade vinarije Capo prekopali su mračne kutke svojih arhiva i skupili sve “obične” malvazije koje su dosad napravili, a prva im je berba bila 2009. E, to je vino oduševilo. Ima tisuću vrlina, poput dame kojoj se vide godine, ali ju je životna zrelost ispunila unutarnjom ljepotom pa ne svjetli samo na prvi pogled, nego trajnim sjajem ispunjava prostor u kojem je, kao i društvo koje je počastila dolaskom. Boja joj je malo jača nego kod mladih malvazija, što odmah upućuje na zrelost, a miris i okus ne odaju starost nego, kao što bi se to kod čovjeka reklo, mudrost. Ima to vino i jednu manu. Nema ga više. Ima, srećom, berbe 2013. koja je sad u najboljoj formi. Puno i skladno vino miriše zrelije nego što jest pa može barem donekle nadomjestiti tu slavnu 2009. Šteta je samo što je odgovor na pitanje hoće li za četiri godine “trinaesta” biti fina kao što je sad “deveta” jednostavan. Neće!
A 2009. iskazala se i cabernet francom Aries (ovan). Riječ je o još jednom vinu iz “zvjezdane” linije koje je oduševilo čim je 2012. izašlo na tržište, a danas je još bolje. Cabernet franc je križanjem sa sauvignonom bijelim dao cabernet sauvignon s kojim ga, kao i s merlotom, danas često miješaju. Iako se ta mješavina naziva klasičnom bordoškom kupažom, cabernet franc u stvari nije bordoška sorta. Tamo se prvi put spominje u 18. stoljeću, a prije su ga uzgajali u dolini Loire gdje, pod imenom Chinon, i danas daje lagana crvena vina.
Mi smo mladi i zaljubljeni geslo je pod kojim su u istarskoj vinariji Capo ušli u vinski biznis. Sjedište im je u Fernetićima kraj Brtonigle, a vlasnik je Danko Končar, jedan od najbogatijih Hrvata. Vinariju vode Ivona i Ozren Žagmešter, a o vinogradima i vinima brine se enolog Elvis Visintin (gore desno). Vinogradi su u okolici Brtonigle, na crvenoj zemlji. Na 7,5 hektara imaju malvaziju, chardonnay, pinot sivi, sauvignon bijeli, muškat žuti, pinot crni, cabernet sauvignon, cabernet franc i merlot. Prinos grožđa po trsu je između kilogram i pol i dva.
Svježa vina za brzu potrošnju rade od svih bijelih sorti u tankovima od inoksa. Za odležana vina probiru grožđe od malvazije, sauvignona i chardonnaya te svih crvenih sorti, a zriju im u drvenim bačvama različitih veličina.