Uživalo se u izvrsnim slovenskim, hrvatskim, talijanskim i španjolskim pjenušcima na Salonu penečih vin u velikoj dvorani ljubljanskog hotela Grand Union. Više od 30 proizvođača predstavilo se na petak, 13. što njima, a kamoli gostima, nije donijelo nesreću.
Kušalo se 80-ak pjenušavih vina među kojima je, pod montipajtonovskom egidom “a sad nešto sasvim drukčije”, najzanimljiviji bio pjenušac od predikatnog vina majstora za slatkiše Janeza Šekoranje s Bizeljskog. Više od 99,9 posto dobrih pjenušaca osvaja finim nježnim mirisima, a Šekoranjin, poput Tomčevog napravljenog od vina iz amfore, udara aromama kao Mike Tyson aperkatima i krošeima. Ali kad ga probaš, moraš se, poput groriranog boksača, vratiti po drugi gutljaj.
U moru finih mjehurića ugodno se pjenušala i hrvatska reprezentacija Kos-Puhelek-Vuglec. Imali su šest pjenušaca i stalnu gužvu na zajedničkom štandu. S pjenušcem Kraljica obitelji Puhelek-Purek iz Gornjeg Psarjeva kraj Svetog Ivana Zeline je najutjecajniji slovenski vinski publicist Jože Rozman počeo i prekrasno predavanje Radoživo iskrenje klasike.
- Radoživo je ono koje donosi radost. Iskrenje je slovenska riječ za kretanje mjehurića po čaši, a klasika je tu jer su svi pjenušci proizvedeni klasičnom metodom druge fermentacije u boci – objasnio je Rozman.
Ponudio je još četiri pjenušca različitih tipova i godišta i uz male ali ukusne riblje i mesne zalogaje nadahnuto ispričao mitove, legende i istinite priče iz povijesti pjenušavih vina. Završio je velikim šampanjcem Allouchery-Perseval Brut millésimé 2006. koji je pokazao da se s pravom samo vina iz Champagne mogu zvati šampanjcima. Prvoklasno grožđe crnog pinota (60 posto) i chardonnaya te godine sazrijevanja dali su zlatno-žuto vino kroz čiji se miris po bijelom cvijeću prožimaju začinske note, a okus je kremast i kompleksan.
Jože je imao predavanje u Slovenskoj vinskoj knjižnici, dijelu kavane hotela Grand Union u kojem se 170 ponajboljih slovenskih vina i pokoji šampanjac mogu kušati na čaše po povoljnim cijenama. Cijela je butelja, poslužena u “knjižnici”, samo 5,5 eura (42 kune) skuplja nego ako se kupi. Inače je cijena vina posluženog u lokalima dva, tri puta veća nego u trgovini.
Da u hotelu Grand Union vole vina, pokazuju i drugim vinskim priredbama. U siječnju su imali predstavljanje najboljih kapljica 17. slovenskoga vinskog festivala, u lipnju će biti Salon rizlinga, a pripremaju još nekoliko sličnih atrakcija. Ljubav prema vinu vidi se i u hotelskom restoranu Smrekarjev Hram. Na početku ručka, uz tartar od tune, pio se fini pjenušac s Goriških brda Silveri white Gašparini brut, na kraju, uz čokoladnu krostatu s agrumima, odličan deset godina star Tawny porto Sandeman. Uz pačja prsa su školski ponudili štajerski Crni pinot 2008. Dveri Pax, a alternativa je bio također štajerski Chardonnay Sanctum 2011. Miriše na lagano zadimljeno tropsko voće, a okus mu je svjež i pun. I bio je uz patku bolji od pinota.