Prvi je slučaj, dva su koincidencija, tri su tendencija. Ako je ova tvrdnja točna, Brač ima svijetlu vinsku budućnost. Prvi hvalevrijedan brački vinar, niz godina i jedini, bio je Hrvoje Baković. Njegov Plavac Murvica s istoimenog položaja pokraj Bola dobro se “hrvao” s konkurencijom s Hvara i Pelješca, ali nije dovlačio vinske turiste na Brač. Više im se isplatilo otići na Hvar gdje bi o istom trošku mogli posjetiti više zanimljivih vinarija. Grupa od 25 stranih novinara, specijaliziranih za vino, prošlih dana konačno je dobila priliku obići i Brač u sklopu tradicionalnog putovanja koje organizira Festival vina i kulinarstva VINOcom uz pomoć udruge GET Report. I uvjerili su se da su dobra bračka vina postala tendencija, a neka su vina iznenadila i one koji dobro poznaju Brač. 
Kušali su prvi brački pjenušac koji su u berbi 2013. napravili Magdalena i Saša Senjković (lijevo) iz Dračevice. Sorta je kuč ili trbljan, lokalna otočna, a vino pršti svježinom.
- Napravili smo nekoliko stotina boca i sad gledamo kako se razvija pjenušac. Učimo kako bismo poslije na tržište izašli s doista dobrim proizvodom – rekao je Saša Senjković, bivši nogometaš koji je inozemnu karijeru prekinuo relativno rano i vratio se na obiteljski posjed te osnovao vinariju sa suprugom, ljepoticom iz obližnjih Pučišća nadarenom za likovnu umjetnost, ali i pisanje. Ona je oblikovala etikete, te napisala pjesme na bračkom dijalektu koje su otisnute na stražnjoj strani boce. Odala je i tajnu da su ove godine, u teškoj berbi, kad je grožđe imalo malo šećera i puno kiselina, napravili i pjenušac od plavca malog. Plavac im je dominantna sorta, od njega rade rosé te dva crnjaka, Bročko rič i Bosso. Posadili su i prekrasan vinograd pošipa, no prvi rod još se čeka.
A prvu berbu pošipa imala je lani vinarija Jako vina iz Bola na golemom i prekrasnom vinogradu oko 400 metara iznad mora, kraj ceste koja se spušta prema najpoznatijem bračkom turističkom središtu. Prije su izvrsne pošipe radili od grožđa koje su kupovali na Braču i Korčuli. U tom vinogradu Grabica na 50 hektara pošipa je daleko najviše, a sadili su s jedne strane brda još i vugavu te malo viogniera, a s druge strane, koja se s ceste ne vidi, crveno je grožđe: merlot, cabernet sauvignon, syrah, crljenak te španjolski tempranillo. Plavac mali sadili su bliže moru, na izvrsnim položajima u Murvici.
S Murvice je i vino o kojem se najviše pričalo na ovom kušanju. To je bio Plavac Murvica 2008. Hrvoja Bakovića (desno).
- Prekrasno je. Ima sve što vino treba imati, a ima i dušu – rekao je Darrel Joseph, američki vinski kritičar i ocjenjivač koji živi i radi u Beču.
- Lijepo vino, ima malo mirisa po konjskom znoju, ali prekriven je finim voćnim aromama. To je vino za one koji vole istraživati – rekla je Britanka Angela Muir, predsjednica ocjenjivačke komisije za južnu i istočnu Europu britanskog časopisa Decanter, te dodala da je podsjeća na britanski božićni puding, kolač od sušenog i koštuničavog voća. Nekim se novinarima, slovenskim, českim, mađarskim…, ovaj plavac nije svidio zbog tog mirisa konjskog znoja, za koji je kriv brettanomyces, kvasac koji ponekad mijenja miris i okus vina. No Angela Muir je jako lijepo rekla da Plavac Murvica možda nije prema međunarodnim standardima, ali da ne treba niti biti.
Vino.hr online vinoteka