Samo vino nije dovoljno za užitak. Da bi efekt bio savršen, trebaju se poklopiti vrijeme, mjesto, hrana i ljudi. Tako je Gianfranco Kozlović počeo predstavljanje Santa Lucije Noir, vina od merlota (50 posto), cabernet sauvignona (30 posto) i terana iz istoimenog vinograda. Rade ga kad je grožđe savršeno. Loze su stare od šest do osam godina i berba 2011. bila je druga za njihovu “crnu sveticu”. Berba 2009. prva je napunjena, no u maloj količini, gotovo samo za kušanje, a ne i za tržište.
- S tom je berbom bilo lako. Svi su je iščekivali. To je kao kad si gladan pa ti je svaka hrana dobra. Ovaj put imamo cijelu porciju i nadam se da će zadovoljiti i site – našalio se Kozlović, ali razloga za brigu nema.
Crna Santa Lucia 2011. voćno je i sočno vino od probranoga grožđa. Macerirala je 40 dana, a potom 36 mjeseci odležavala u drvenim bačvama različitih veličina. Vino je to bordoškog tipa kojemu merlot daje punoću i eleganciju, cabernet sauvignon lagani divlji “štih”, a teran, osim što je istarski začin, osigurava i svježinu koja vinu jamči desetak godina lijepog sazrijevanja.
- Napunili smo 4000 boca. Sad smo tek ozbiljno ušli u svijet crvenih vina jer crvenoga grožđa prije ovog vinograda nismo imali. Jako me zanima kako će se razvijati i jedna čekam da je probamo za pet ili deset godina – sa sjajem u očima je pričao Gianfranco. Vino miriše po tamnom voću, u okusu se osjećaju začini, lagano je ljutkasto i ne pregusto pa se ljubiteljima teških plavaca i sličnih crnjaka možda neće svidjeti. No nevjerojatno se lako pije. Osjete se tanini, ali samo kao začin i ne opterećuju vino trpkošću. To je djelomično i zasluga bačava od francuskog hrasta.
- Siguran sam da u Slavoniji ima dobrog hrasta za bačvice, no moja su iskustva s ‘francuzima’ odlična, a u vinarstvu nema puno mogućnosti za eksperimentiranje. Dobru berbu čekaš dvije-tri godine, potom vino sazrijeva od dvije do tri godine i tek onda vidiš rezultat – priča Kozlović i dodaje kako berba 2012. već zrije u bačvicama. Na tržište će i 2013., a 2014. je neće biti.
- Kad ne ide, ne ide – nije Kozlović oduševljen ovogodišnjom berbom, iako je ugodno iznenadio mladim teranom kojim je dočekao goste. Iz bačve je samo za ovu priliku istočio vino koje će s merlotom pomiješati u polusuhi rose Violetta. Iako još mutno, vino je na nosu i u okusu vrlo čisto. Ima jako visoke kiseline, više od deset grama po litri od čega je polovica ona gruba jabučna kiselina, no tako su dobro usklađene s ostatkom neprovrelog šećera da nimalo ne smetaju. Poslije se kušao Svinjon 2013., što nije tiskarska pogreška nego su tako nazvali sauvignon. Svinju poput ove na etiketi Kozlovići imaju na zidu vinarije kao ukras. Po njemu su iz naziva sorte izbacili slova i dobili zanimljivo ime za vino. Slijedila je fina malvazija 2013., a nakon crne Santa Lucije, uz odličnu čokoladnu tortu, posluženo je aromatizirano vino Mediteran. To je teran začinjen medom. Pije se nakon jela, a punjeno je u zdepastu bocu u kakvoj su se nekad prodavali ljekoviti napici. Zato ima i crveni križ na etiketi. Odlične zalogaje u svom Malom baru u Zagrebu pripremila je Ana Ugarković pa se obistinilo sve što su Antonela i Gianfranco “tražili”: ugodan dan, lijepi prostor i fina hrana. I vino je bilo izvrsno, a nadam se samo da smo i mi koji smo u njemu uživali bili dovoljno dobri ljudi.
Vino.hr online vinoteka