Živim na Zrinjevcu i dvadesetak godina ga fotografiram, malo zbog posla, a više zbog gušta. Imam crno-bijelih fotografija, slajdova, digitalnih zapisa… Vidjevši koliko je toga, počeo sam razmišljati o knjizi, prijatelji su me odmah poduprijeli, priča Božidar Prezelj, zagrebački fotoreporter koji je predstavio monografiju o tom prekrasnom parku u najužem središtu Zagreba.
Među prijateljima je bio i Vinko Pašalić, akademski slikar te vlasnik i kreativni dizajner Hand Dizajn Studija koji je često s Božom dočekivao divna zagrebačka jutra na Zrinjevcu ili u stanu koji gleda na Zrinjevac.
- Zato je bio i najlogičniji izbor za oblikovanje knjige. Na isti način, među ljudima koji dobro poznaju i mene i Zrinjevac, izabrali smo i autoricu teksta Ivu Koerbler, povjesničarku umjetnosti – predstavio je Prezelj ekipu koja mu je pomogla pri izdavanju velike knjige o malom parku. To je i ekipa hedonista i gurmana pa je jasno da se na predstavljanju knjige uživalo i u hrani. Salata od pastrve i vlasca na potočarki, svinjski file punjen suhom šljivom, pecivo od buče s hrenovkom, miniburger s čvarcima i pirjanim kupusom, šnenokle u čašici za rakiju neki su od zalogaja sa zagrebačkim štihom Marina Medaka iz kultnog bistroa Rougemarin.
- Kako sam često satima stajao uz prozor s čašom vina u ruci čekajući pravo svjetlo za poneku fotografiju, ni ova prilika nije mogla proći bez plemenite kapljice – rekao je Božidar. Uz pomoć prijatelja izabrao je vina iz Jazbine iznad Maksimira od najpoznatijih hrvatskih i svjetskih sorti s imenima poznatima iz djela Augusta Šenoe, jednog od najzagrebačkijih pisaca. Sa slanim jelima družile su se graševina Dora Krupićeva te crna mješavina frankovke zweigelta i crnog pinota Kontesa Nera, a slatka su se okitila Zlatarevim zlatom, vinom od mirisnog traminca. Jazbina je Pokušalište zagrebačkog Agronomskog fakulteta, nekoliko kilometara sjeverno od parka Maksimir, na kojem studenti pod nadzorom profesora i asistenata uzgajaju grožđe i rade vino. Ukupna površina, koja obuhvaća i voćnjake, 21,5 je hektara. Vinogradi su na desetak hektara. Tu je i svojevrsna banka sorti koje se sade ili su se sadile u Hrvatskoj, a posebno je izdvojena i Nacionalna kolekcija hrvatskih autohtonih sorti vinove loze.
Vinski podrum u Jazbini je radni, odnosno nije “ušminkan” za primanje gostiju, ali kraj njega je kućica u kojoj se može organizirati kušanje ili domjenak.
Na internetu, na http://www.agr.unizg.hr/hr/category/vina_jazbina/40, cjenik je vina koja se mogu kupiti u podrumu u Jazbini u rinfuzi ili buteljama. Cijene su pristupačne.
Jazbina je jedna od sedam postaja Vinske ceste grada Zagreba na kojoj su i obiteljske vinarije Franje Trupeljaka, Miroslava Polovaneca, Stjepana Tomurada, Nevena Brgleza, Blaža Kašnara te Kurija Žunec. Nije riječ o velikim podrumima, ali zbog njih je Zagreb po površinama pod vinogradima, riječ je o oko 38 hektara, druga metropola na svijetu. Prvi je Beč. Ima čak 700 hektara vinograda koji su posebna turistička atrakcija. Toliko je imao i Zagreb prije više od 100 godina. Vinogradi su rasli od današnje Mesničke do Vrapča i od Medveščaka do Remeta. U Zlatnoj buli, kojom je 1242. dobio status slobodnoga kraljevskoga grada, Zagreb je dobio i obvezu da kralja gosti vinom. Lozu, koja je rasla i na mjestu današnje uspinjače, poharala je filoksera prije stotinjak godina.
Vinograd s oko 560 trsova u Tkalčićevoj, u najužem centru, danas ima umirovljeni ihtiolog dr. Edin Teskeredžić. Od upravo završene berbe chardonnaya i crnog pinota napravit će pjenušac. Na prezentaciji ove monografije o Zrinjevcu pio se ružičasti pjenušac Tomac s Plešivice, a ako Božidar Prezelj snimi dovoljno fotografija za novu sličnu knjigu, za nekoliko godina moći će uzvanicima nazdraviti i mjehurićima iz Tkalčićeve.
Vino.hr online vinoteka