Pred ulazom su bačve, vrata su teška, drvena, poput onih koja su u nekadašnjim bogatim seoskim kućama vodila u podrum, zidovi su od stare cigle, bez završne obrade koja bi je sakrila, a šank ispunjen cjepanicama. Tako izgleda Vinska klet Kurtalj na zagrebačkoj Novoj Vesi, ulici koja se nastavlja na Kaptol, gdje je ova plešivička vinarska obitelj otvorila “nastavak” vinske ceste prekrasnog vinogorja između Plešivice i Samobora.
- Htjeli smo napraviti ugođaj kao u plešivičkoj kući staroj 300 godina u kojoj živimo i u kojoj nam je vinski podrum – rekao je Drago Kurtalj, kojem je povod za druženje uz lovački gulaš, kotlovinu te plešivički sirotinjski slani kolač copanjek od sira i lisnatog povrća poput špinata bilo predstavljanje novih vinskih etiketa.
- Prva ideja za našu staru kuću na etiketi potekla je prije nekoliko godina od sestre Mirjane, a sad je supruga Dubravka predložila da je osvježimo – rekao je Kurtalj, a detalje je pojasnio dizajner Vanja Cuculić:
- Glavni motiv, ta stara plešivička kuća, ostao je sličan, ali smo dodali dimnjak iz kojeg za svako vino izlazi drukčiji dim. I malo smo povećali etiketu jer ovaj tip crteža traži više prostora, više zraka – rekao je Cuculić.
Na etiketi za sivi pinot, Kurtaljevo vino o kojem se najljepše priča, izlazi dim u obliku grane vinove loze i njezinih vitica, iz rajnskog rizlinga dim u obliku bobica grožđa, a iz zelenog silvanca u obliku lista. Na etiketi za pjenušac DRI, koji rade klasičnom metodom druge fermentacije u boci, iz dimnjaka izlaze mjehurići.
Taj je pjenušac bio izvrstan aperitiv tijekom kišnog i sparnog poslijepodneva, pratio bi fino i klasično hladno predjelo sjeverozapadne Hrvatske koje sadrži sir i vrhnje, nareske (špek, šunku, salame). Kotlovini je pristajao rizling, a zeleni silvanac copanjeku koji se može poslužiti kao predjelo i kao desert umjesto savijače. Kurtalj radi i graševinu, crni pinot te portugizec, mlado vino koje prvo nakon berbe stiže na tržište.
Sve to nudi, naravno, u zagrebačkoj kleti, u kojoj drži i vina desetak kolega s Plešivice, kao i laganu, osvježavajuću graševinu Barun iz obližnjega Krašića. Rade je Mara i Josip Barundić, relativno nova obitelj u vinskom svijetu koja obrađuje 12.000 trsova na obroncima brežuljaka koji okružuju Dolinu kardinala.
Moglo bi se reći da su to, barem u prenesenom smislu, najbolje čuvane loze u Hrvatskoj jer Josip radi u Službi za osiguranje i zaštitu štićenih osoba MUP-a. U stvarnosti o njima se brine supruga Mara koja se, došavši u Krašić, zaljubila u vinograde. Prema energiji koju pokazuje, čini se, barem je to dojam posjetitelja njihove kleti, da je motor obiteljske vinarije. Planiraju širiti nasade, a Josipova velika želja je posaditi crni pinot koji bi mogao pratiti patke s ražnja, specijalitet kojim često dočekuju goste u svojoj kleti u Hrženiku pokraj Krašića. Od ovogodišnjega grožđa okušat će se i u proizvodnji pjenušaca. Isprva tankovskom metodom jer je jeftinija, jednostavnija i brža. Suhi pjenušac radit će od sorte manzoni, a slađi od žutog muškata.