Jedni su prvi prvi koristili novu malu bačvu, tzv. barrique, za sazrijevanje vina. Drugi su prvi uvezli amfore za vina. Treći su prvi u amforama napravili mirno vino, a četvrti su prvi iz amfore “iscijedili” pjenušac. Četiri su to plešivičke vinske obitelji, rodbinski povezane. Dvije nose prezime Tomac a dvije Ivančić. Vežu ih i prijateljstvo, vinogradi na ponajboljim plešivičkim položajima poput Šipkovice, posebna vina koja s njih rade i natjecateljski duh. Svatko želi imati bolje vino od brata, sina, oca, bratića, šogora, nećaka… I u tome najviše profitiramo mi koje pozovu na ta “natjecanja”, odnosno prekrasna vinska druženja. Ovaj put domaćin je bio Tomo Tomac Bajda, brat puno poznatijeg Zvonimira. Dočekao je goste pjenušcem Tomba, što je složenica sastavljena od prvih slova Bajdina imena i nadimka. Pri proizvodnji mu pomaže nećak i imenjak Tomislav, zbog kojeg se u vinskom svijetu stric počeo predstavljati kao Tomo, a ne više punim imenom. U pjenušcu Tomba, koji smo od milja odmah prozvali “la bomba”, 50 posto je zelenog silvanca i 50 posto miješanih sorata iz starog vinograda. Zeleni silvanac, ta glasovita sorta njemačke pokrajine Franačke, najzastupljenija je sorta u vinogradu Tome Tomca Bajde, pa je nakon pjenušca ponudio na kušanje mirni mladi silvanac, vrlo ugodno i svježe vino, pitko, za dulja druženja, zatim ozbiljniji, puniji i zreliji iz 2012., pa vrući silvaner, kako ga od milja zove, iz berbe 2009. Vina su to poprilično različitih tipova zbog različitih berbi. Mlado vino ima 12,2 posto alkohola, berba 2013. 13,2, posto, a onaj iz tople 2009. čak 14,1 posto alkohola. I s tom se snagom sasvim dobro nosi iako silvanac baš ne voli puno alkohola. Uslijedili su ugodan i lagan rizling iz novog vinograda te korektan sauvignon, a tad je u čaše stigla zvijezda prvog dijela večeri: Zeleni silvanac 2000., za koji Bajda tvrdi da je prvo plešivičko vino odnjegovano u novoj bačvici od 225 litara, odnosno u tzv. barriqueu. E to je bilo iznenađenje.
- Vino je staro i bolesno poput gazde – sramežljivo ga je predstavio Bajda i dodao kako ni godina nije bila “Bog zna kakva”. Možda godina nije bila dobra za chardonnay i slične sorte koje daju jača i punija vina, ali za silvanac je očito bila savršena, pa je ovaj i danas nevjerojatno svjež i živ i doista ga se ne treba sramiti. Prvih je nekoliko vina lijepo popratilo tradicionalno plešivičko predjelo od sira i vrhnja te narezaka, špeka i salama, iz domaće proizvodnje, te uz svinjetinu na roštilju. “Bolesni starac” bio je mali intermezzo prije crvenog mesa. Kako crvenih vina te večeri nije bilo, ramstek sa žara morala su pratiti vina iz amfore. Prvo Plavuša, mješavina sauvignona i sivog pinota iz 2008. Mirka Ivančića, šogora odnosno ujaka Zvonimira i Tomislava Tomca, koji uvozi amfore iz Gruzije u Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, gdje se danas najviše i koriste. On vina radi za sebe i da potencijalnim kupcima pokaže što amfora može dati. A prvu je amforu na ovim prostorima zakopao i u nju stavio vino na odležavanje Mirkov brat Zvonko. Dok smo ga ispitivali zašto nije i to vino na kušanju (nema ga više), potočene su gošća iz Italije Vitovska 2009. Origine talijanskog Slovenca Paola Vodopiveca, najbolje vino koje je, tako sam Vodopivec kaže, ikad napravio, pa Amfora 2009. obitelji Tomac. A kao desert poslužilo je žuto vino iz francuske regije Jura, dugo njegovano u bačvicama u dodiru sa zrakom i baš zato posebno. Na ovo je kušanje stiglo zato što su prve amfore “otputovale” u Côtes du Jura. Za nekoliko godina, jer tamo vina dugo zriju prije izlaska na tržište, vidjet ćemo i je li njihova lokalna sorta savagnin blanc bolja iz gruzijske amfore ili francuskog hrasta.
Tomci-Ivančići nisu jedina plešivička vinska dinastija. Tamo vina rade i tri Režeka. Zdravko je najpoznatiji po zelenom silvancu, Krešo po rizlingu, a Damir, koji je naslijedio pokojnog oca Dragu, po sauvignonu, chardonnayu, crnom pinotu. Rođaci su i susjedi, a može im se pridružiti i četvrti, Velimir Korak, koji je također rodbinski povezan s njima.
U Kutjevu bi dinastija mogli postati Hruškari. Igor je stručnjak za vinski marketing, a brat Miodrag je enolog. Iz Kutjeva su, radili su, kako tko, ili rade za vinarije Feravino, Kutjevo i Orahovicu.
Na Pelješcu rodbinski povezane vinarije imaju brat i sestra Niko Bura i Marija Mrgudić. Proslavila su ih svakog njegovo vino, Postup Mare odnosno Dingač Bura. A ima na Pelješcu i nekoliko obitelji Violić koje potrošači uglavnom znaju po obiteljskim nadimcima Matuško (Mato) ili Indijan (Ivo). Fina vina rade i OPG Niko Violić te Boris Violić.