Vino je poput prekrasne napisane pjesme. Opera koju glazbenici i tenor trebaju izvesti. Note su uvijek iste, ali izvedba uvijek drukčija i vrlo često uzbudljiva. Tim riječima Stingova vina nije opisao slavni rock i pop glazbenik nego njegov enolog Paolo Caciorgna, čovjek zadužen da note koje je u vinogradu zapisala priroda izazovu uzbuđenje u njegovoj izvedbi u podrumu.
Sting je 1999. u Toskani kupio Il Palagio, imanje s 350 hektara šuma, jezera, livada, vinograda i maslinika. Sa suprugom Trudie obnovio je zgrade i u obrađivanje imanja uveo biodinamičke, dakle, najstrože ekološke principe. Prvo su na tržište stigla vina iz berbe 2007., a sad prodaje 2010. “Nije bilo lako dobiti njihova vina”, kaže Nina Schmidt iz zagrebačke vinoteke Vivatina.
- Sting i Trudie posvećeni su ekološkoj proizvodnji i takav pristup traže od svih suradnika, pa čak i trgovaca koji prodaju njihova vina. Naša Vivatina se prije dvije godine posvetila ekološkim vinima i ostalim prehrambenim proizvodima. Kad smo Stinga uvjerili u to, dobili smo i njihova vina – objašnjava Nina Schmidt. Prve količine nisu velike. Stigla su samo četiri kartona najboljeg Stingova vina Sister Moon (Sestra Mjesec) i odmah su ih rasprodali. U vinoteci su ostale dvije boce, ali samo za fotografiranje jer su i one rezervirane. Riječ je o tzv. supertoskancu, vrlo cijenjenoj kategoriji vina u kojima se lokalna sorta sangiovese smije miješati s internacionalnima, najčešće bordoškima. U ovom vinu je 45 posto cabernet sauvignona te deset posto merlota. Engleski i američki vinski kritičari berbama 2007., 2008. i 2009. dodjeljivali su najmanje 92 boda od 100. Cijena je stingovski zvjezdana – 322 kune za butelju. Osnovno Stingovo vino nosi ime još jedne njegove pjesme, “When We Dance”, velikog hita iz 1994. To je Chianti, vino iz istoimenog dijela Toskane s najviše sangiovesea, a i ostale sorte moraju biti lokalne. U ovom su vinu to canaiolo i colorino. Chianti se prije tridesetak godina prodavao u opletenim bocama iz kakvih je u stripu Alan Ford pio simpatični negativac Superhik. Bila su to, prema sadašnjim mjerilima, loša vina. Danas je Chianti pojam za odlično svakodnevno vino, a ovaj Stingov Chianti je i malo više od toga. Odnjegovan u inoks posudama, zadržao je intenzivne mirise višanja, a dugim odležavanjem u boci dobio je i ugodne začinske note. S maloprodajnom cijenom od 97 kuna nama je preskup za svaki dan, no za neko slavlje u užoj obitelji ili tamno meso s roštilja isplati se priuštiti si ga. Tko može, isplatit će mu se dati i 170 kuna za vino Casino delle vie 2010. te ga zaboraviti na nekoliko godina u mračnom i relativno hladnom podrumu. To je još jedan supertoskanac u kojem, za razliku od Sestre Mjesec, ima i treće bordoške sorte cabernet franc. Fermentiralo je u inoksu, godinu dana bilo u rabljenim bačvicama i više od dvije godine je u boci. I još mu treba. U tom ozbiljnom vinu voćne arome oplemenjene su mirisima cedra i duhana, no još nije savršeno elegantno. A takvo će, odleži li još malo, sigurno biti.