Nismo novi vinski svijet, nismo ni stari. Mi smo ljudi koji su sretni što već 66 godina radimo vino u svojoj državi, rekao je izraelski vinski stručnjak Haim Gan predstavljajući u hotelu Esplanade 23 fina izraelska vina iz devet vinarija u povodu 66. obljetnice osnutka izraelske države. Izraelske vinske regije su na sjeveru, jugu i istoku zemlje i svaka ima različito tlo: sjever vulkansko, jug crvenu zemlju, a istok vapnenasto. Loze rastu i do 1200 metara nadmorske visine, na primjer, na Golanskoj visoravni, a klima je posvuda mediteranska, s dugim toplim ljetima i kratkim, ali vlažnim zimama. Dominiraju francuske sorte chardonnay, sauvignon, merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, malbec, petit verdot, syrah, carignan, muškati, a ima i portugalskih, nama prilično egzotičnih, poput tourige nacional i tinte cao. Pronašli su prikladne terene i za sorte koje vole hladniju klimu poput rizlinga i mirisavog traminca.
– Uzeli smo najbolje crvene i bijele sorte koje vinski svijet nudi te iz njih pokušavamo napraviti najbolja vina – rekao je Haim Gan (lijevo). Ukratko je ispričao i povijest izraelskog vinarstva. Grožđe je na području današnje države raslo prije 10.000 godina. U Bibliji se spominje kako je Noa posadio vinograd nakon potopa. Štoviše, pio je vina, pa se i napio, piše u Bibliji. Baš zbog sadnje vinove loze dio stručnjaka Nou uspoređuje s Adamom. Govore kako je Adam pao zbog hrane, jabuke ubrane bez dozvole sa stabla spoznaje, a Noin pad izazvalo je piće, odnosno vino. No velike kršćanske religije to Noino opijanje ipak ne smatraju prevelikim grijehom. Prva moderna vinarija otvorena je 1848. u Jeruzalemu, no nije dugo postojala. Ali na židovskom poljoprivrednom fakultetu Mikveh Israel, osnovanom 1870. kraj Tel Aviva, od početka je postojao i vinogradarski smjer. Početkom moderne proizvodnje vina smatra se 1880. kad je francuske loze donio barun Edmond de Rothschild, čiji su nasljednici i danas vlasnici slavnoga bordoškog podruma Château Lafite-Rothschild.
- Sto godina poslije počela je ‘kvalitativna revolucija’. Male vinarije prve su radile dobra vina, ali brzo su ih slijedile i velike. Najviše je zasluga na enolozima koji su se vratili sa školovanja u Francuskoj, a potom i Kaliforniji, Australiji… Dobra vina trebala su i dobro domaće tržište koje je ustanovljeno 1990., a 2000. godine počela je i bitka za prepoznavanje izraelskih vina u svijetu – objašnjavao je Ham. Danas su, sudeći barem prema ponudi u Esplanadi, iraelska vina iznimno dotjerana, elegantna i harmonična. Očito su se enolozi dobro školovali u vnski najznačajnijim zemljama. Vidljivo je i korištenje modernih tehnologija koje omogućuju kontrolu temperature tijekom prerade, pa time i svih procesa koji se odvijaju tijekom prerade grožđanog šećera u alkohol te omogućuju da se svi željeni sastojci grožđa u najbolje svjetlu predstave i u vinu. Puno je više bilo crvenih nego bijelih vina, a ostavila su i bolji dojam. Posebno mješavine sorti koje nisu tipično bordoške, dakle, merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc. Uz njih je često i syrah kojeg u Bordeauxu nema, nego potječe iz doline Rhone. Petit verdot je bordoška sorta, ali tamo ga nitko ne radi kao sortno vino, a Izraelcima se svidio. Vjerojatno se u njihovoj klimi i snašao dovoljno dobro da ne bude samo začin nego dominantna sorta. Od velikih sorti izostali su crni pinoti. Njih općenito nema na Mediteranu, gdje je ipak pretoplo.