Malo je vina koja mogu podjednako dobro pratiti cijeli obrok, od predjela preko glavnog jela do deserta. Još je manje pjenušaca spremnih za tako težak zadatak. Takav je, sigurno, Puro, ružičasti pjenušac Aleša Kristančiča Movije iz Goriških brda na granici Slovenije i Italije. Movia ga preporučuje uz gotovo sva sirova jela iz mora poput kozica, škampi, kamenica ili carpaccia, uz nježnija crvena mesa te uz laganije deserte bez previše šećera.
Puro je mješavina crnog pinota (60 posto), sivog pinota (10 posto) i rebule, prekrasne autohtone sorte Goriških brda. Proizvodi se bez dodatka sumpora i doslađivanja. Svijetloružičaste je boje, raskošno miriše na začine i kruh. Potonji je miris rezultat dugotrajnog odležavanja na kvascima. Movia svoj puro i ne degoržira, dakle ne skida ga s taloga prije puštanja na tržište. Takva tehnologija traži i poseban način otvaranja. Boca se okrene čepom nadolje da bi talog došao u grlić, a otvara se uronjena vrhom u posudu s vodom. Movia ima i poseban otvarač, nalik na brodsku ‘kurblu’ kojom u vodi izvadi čep; pritom izleti i talog.
U ovo predblagdansko vrijeme vjerojatno nitko neće zamjeriti što ponovno pišemo o pjenušavim vinima, posebno kad je riječ o iznimno ukusnom, elegantnom, bogatom i lijepom vinu poput ovoga.
Pjenušac Puro mnogima je sličniji jabučnom pivu ili nekom drugom vrhunskom belgijskom voćnom pivu nego klasičnim pjenušcima i šampanjcima. Ipak, riječ je u punokrvnom i potpuno prirodnom pjenušavom vinu koje zrcali biodinamičke nazore Aleša Kristančiča Movije.