Da nisu samo mlade malvazije i terani istarski vinski aduti, pokazao je Nikola Benvenuti, čija obitelj u Kaldiru, prekrasnome mjestu na brdašcu nasuprot Motovunu, ima prekrasne odležane malvazije i izvrsna slatka vina. Predstavljanje u Miva galeriji vina u Zagrebu počelo je malvazijom 2013. kao vinom dobrodošlice.
- Prošla je godina za nas bila gotovo idealna za suha vina. Za desertna nije valjala. Pala je kiša, grožđe je bilo vlažno i nije se dobro sušilo nakon berbe. Zato iz berbe 2013. nećemo imati slatku čistu malvaziju ni teran, samo muškat i Coronu grande, mješavinu malvazije, muškata i stare istarske sorte ulovine – pričao je Nikola uz mlado vino punog tijela i izvrsnih kiselina.
Kao da je znao da volje za razgovor neće biti nakon zrelih malvazija 2008., 2009. i 2010. Riječ je o drugom tipu vina, istodobno rustikalnom i svježem, koje pune pod etiketom Anno Domini. Kožice grožđa ostave 15 dana u moštu, zato ima jaču boju, a potom ga prešaju i pretoče u drvene bačve u kojima dvije godine leže na finim kvascima. U boce ide nakon grubog filtriranja pa ima taloga. Žele što manje intervenirati u vinogradu i podrumu kako bi vino bilo iskrenije.
- Užasna je godina bila 2010. Puno kiše i to se vidi u vinu. Berbe 2008. i 2009. su bile bolje i međusobno sličnije, no 2009. po svemu prednjači. To je, uz 2011., najbolja berba posljednjih godina – rekao je Nikola.
A ta malvazija berbe 2008. dobro je vino, no vide mu se godine “na leđima”. Za razliku od berbe 2009. koja je svježa, složenih mirisa, punog okusa, gotovo savršena. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati i može li vino postati još bolje. Malvazija Anno Domini 2010. je tanja od starijih “sestara”, no da njih nije bilo, nitko se ni na “desetu” ne bi žalio. Pa nije ni ovako.
Sa zrelih vina prešlo se na slatka. Prvo na Coronu Grande, jednostavnije, lakše i jeftinije desertno vino koje je ime dobilo po vinogradu u kojem rastu malvazija, muškat te stara sorta ulovina. Ona ima veće bobice i puno soka, a nekad se redovito sadio njezin trs na svakih deset malvazija. Uglavnom se sušila za grožđice. Corona Grande je vino za pečenu guščja jetra.
Malvazija San Salvatore također je dobila ime po položaju 400 metara nad morem s kojeg se za vedrih dana vidi i Venecija. Tamo je, priča Nikola Benvenuti, uvijek najzdravije grožđe s više kiselina. Poslije berbe se grožđe dodatno prosušuje. Riječ je o slatkom vinu koje odlično prati slana jela, na primjer, škampe sa žara. Ime San Salvatore nosi i muškat momjanski od prosušenoga grožđa. Tom tehnikom, koju Talijani zovu pasito, obitelj prva u Istri radi i teran. Berba 2011. dvije je godine bila u drvenoj bačvi, a ima 7,8 grama kiselina po litri pa je slatko vino koje se ne lijepi na nepce nego ispire usta. Gotovo jednako kao i suhi teran iste berbe kojim je predstavljanje završilo. Valjda zato da se teran dulje pamti. I pamtit će se, barem kao i onaj veliki berbe 2009. Ovaj su napunili i u magnum boce (1,5 litara) koje će na tržište tek 2015. Sa šest godina.
Vino.hr online vinoteka