Tjedan dana traje priprema vina za otvaranje boce vina Lunar. Bocu treba postaviti uspravno kako bi se fini talog skupio na njezinu dnu, a vino u njezinu gornjem dijelu ostalo čisto. Pri otvaranju ne smije se čuti zvuk čepa koji napušta grlić jer to znači da se stvorio vakuum koji podiže talog s dna boce i zamućuje vino. Tako preporučuje slavni slovenski vinar Aleš Kristančič Movia, koji pod imenom Lunar puni dva vina – chardonnay i rebulu. Movia ne filtrira vina i talog mu u bocama ne smeta. Štoviše, tvrdi kako baš on vinu daje život. Lunar je istočio u dekanter pa pokazao dvije čaše, onu s čistim vinom, sjajnom zlatnom tekućinom, te onu s talogom, mutnu poput blata.
Za otvaranje pjenušca Puro Rosé priredio je “naopaku” priču. Pjenušac stoji tri dana grlićem prema dolje, u posebnom tuljcu, kako bi se talog skupio pri čepu. Prije otvaranja vrh zatvorene boce uroni u posudu s vodom. Posebnom polugom, koju je sam izradio i nazvao Purista, skine čep i talog pod naletom mjehurića izleti u vodu, a u boci ostaje čisti, mirisavi pjenušac. Za svako vino Movia ima priču, odnosno djelić životne filozofije obitelji koja se vinogradarstvom i vinarstvom počela baviti još oko 1700. godine.
– Postavili smo 25 različitih čaša na stol. Zašto bismo morali poštovati tuđa pravila, neka si svatko odabere onu koja mu najviše odgovara – rekao je prije nego što je počeo predstavljati vina. Za crni pinot je ipak predložio veliku čašu koju može položenu valjati po stolu a da se vino ne prolije. Tako se, kaže, najbolje razviju mirisi ove nježne, ali prekrasne sorte.
- Tata me naučio da se iz nezreloga grožđa ne može ni dobra marmelada napraviti. A kad je grožđe zrelo, to ovisi od regije do regije. U Champagni zrelo grožđe daje vino od devet posto alkohola, negdje drugdje će nakupiti 15 posto. Plod nije zreo kad nakupi puno šećera, nego kad ima najbolji okus, a to je kad ga ptice jedu. Tad je i sjeme zrelo da može prenijeti život – govori Movia, kojem je teško ne povjerovati jer iza sugestivnog nastupa stoje i velika vina. Tako se i zovu.
Veliko Belo mješavina je rebule (70 posto), sauvignona (20 posto) i sivog pinota koja je tri i pol godine odležala u bačvicama od francuskog hrasta pa još godinu dana u boci. Iznimno bogato vino miriše po cvijeću, kruškama i jabukama, a u ustima dugo traju okusi začina i orašastog voća. Aleš ga preporučuje uz sirovu ribu, kao i termički obrađenu te školjke i bijelo meso.
U vinu Veliko Rdeče dominira merlot, a ima i crnog pinota te cabernet sauvignona. U bačvama leži šest godina, a u boci još najmanje šest mjeseci. Oba su vina bila najbolja na prvoj, zasad jedinoj, vinskoj utakmici Slovenije i Hrvatske u Škofjoj Loki u lipnju 2009. Pet hrvatskih i pet slovenskih ocjenjivača, među njima i autor ovih redaka, Velikom Belom 2004. dodijelilo je, ne znajući, naravno, što piju, 90,11 bodova i pobjedu među odležanim bijelim vinima. Veliko Rdeče 2002. bilo je najbolji “crnjak” s 91,22 boda. Pet godina poslije na tržištu su berbe 2007. (Belo) i 2003. (Rdeče).
Movijino imanje je u selu Ceglo u Goriškim Brdima, jednom od najboljih vinogradarskih položaja svijeta koji se prostire s obiju strana slovensko-talijanske granice koja prolazi i kroz Movijine vinograde. On je učio od najboljih, u bordoškom Château Petrusu te burgundskom Domaine de la Romanée-Conti. Među deset najutjecajnijih enologa svijeta Moviju je 2008. uvrstilo 20-ak vinskih kritičara sa svih kontinenata. Američki časopis Wine Spectator njegovu je vinariju 2003. stavio na listu 100 najboljih na svijetu. Njegovo vino Veliko Belo na Food&Wine Classics Festivalu 2009. u američkom Aspenu uvršteno je među deset najboljih vina svijeta.