Generalno gledajući, malvazije berbe 2012. imaju intenzivnu boju, voćne arome i dugotrajni okus, no četiri dijela Istre dala su četiri različita tipa vina, ovisno o vremenskim prilikama tijekom sazrijevanja grožđa, rekao je sommelier Sandi Paris predstavljajući vina berbe 2012. u zagrebačkom hotelu Esplanade.
- Južna Istra, dio ‘ispod’ Limskoga kanala, imala je malo oborina u lipnju te vrlo malo u srpnju i kolovozu, a cijelo ljeto bilo je jako vruće. Vina su slamnatožuta, a prvo do izražaja dolaze voćne arome kruške i marelice pa potom cvjetne – rekao je Paris i nastavio kako je u zapadnoj Istri, odmah iznad Lima, oborina bilo malo u svibnju, a tijekom ljetnih mjeseci ništa.
- Vina imaju sličnu boju kao i ona južnija, no prevladavaju herbalni mirisi mediteranskog bilja i šparoga. Na sjeveru, u okolici Umaga, dominantni su zreli voćni mirisi, a u središnjoj Istri, gdje je palo malo kiše u srpnju, malvazije mirišu na svježe voće, kruške, žute jabuke, breskve… Godina je klimatski slična 2011. i 2003., ali bijela su vina bolja nego što su bila tih godina. Vinari su očigledno naučili što raditi u vinogradu tijekom ekstremno suhih i toplih ljeta pa su ostavili više lišća na trsju da zaštiti grožđe od sunca, a i ranije su brali kako bi vinima sačuvali svježinu. Dobro je što se tijekom 2012. u vinogradima koristilo vrlo malo zaštitnih sredstava. Urod je od 20 do 25 posto manji, tako je, uostalom, u cijeloj Europi, ali kupci se ne trebaju brinuti: “Cijene vina ostat će iste”, poentirao je Paris. Od crnih vina berbe 2012. očekuje više nego od bijelih. Jest i u pravu, dodao je, vidjet će se za dvije-tri godine kad istarski crnjaci sasvim sazriju.
Vinarija Capo u Esplanadi je pokazala i koliko se razlikuju malvazije od grožđa uzgojenog na crvenoj ili bijeloj zemlji. Crvena je iznimno pikantna, slankasta, a prepoznatljiv okus vrlo dugo traje u ustima, čak i nakon što se kušaju neka druga, nježnija vina. Ona s bijele zemlje uglađenija je i nježnija. Nažalost, u boci ih se neće razlikovati jer će ih prije izlaska na tržište izmiješati i prodavati jedno vino.
Slavonci su više stradali prošle godine. Njima je urod smanjio mraz. Najmanje u Baranji, gdje je dio trsja promrzla iznimno hladna veljače, s minus 27, a poslije je mraz potukao najniže položaje. Urod je ipak samo 10 posto manji. U okolici Đakova zima je vrlo brzo prešla u ljeto, i to vrelo pa je urod 35 posto manji. U Iloku je grožđa bilo za trećinu manje, a u kutjevačkom kraju graševina nije toliko patila zbog suše jer su vinogradi na dubljim tlima koja bolje zadržavaju vlagu. U Slavoniji i Podunavlju prošlogodišnju berbu vinari općenito ocjenjuju četvorkom. Vina imaju više alkohola nego inače, no zadržala su svježinu.
Vrlo brzo se razvijaju i već će tijekom proljeća u restorane i trgovine. Zbog manjeg uroda neki vinari neće imati dovoljno vina pa će sljedeća berba, ovogodišnja, na tržište morati i prije, još tijekom zime. Možda će tijekom 2013. iz nekih podruma tako izaći dvije berbe.
A u Esplanadi je vina predstavio i dugogodišnji glavni enolog Kutjeva Ivica Perak. S kćerkom Majom (desno) točio je tri lijepe graševine koje se razlikuju po terminu berbe pa, u skladu s tim, i snazi te punoći vina.
Perak je nastavio tradiciju enologa koji napuštaju Kutjevački podrum i počinju solo karijere. Vlado Krauthaker 1992. napustio je “kombinat” i osnovao obiteljsku vinariju, koja danas ima u vlasništvu ili kooperaciji stotinjak hektara vinograda te više od 20 etiketa izvrsnih vina.
Problema je zbog vlastite proizvodnje vina u tvrtki Kutjevo imao i enolog Goran Josipović. Otišao je u Hrvatsku poljoprivrednu komoru, gdje im nisu smetala njegova bijela i crvena vina te fini pjenušac.