Zašto pišu barrique na etiketama vina? Kao da ne znamo da vino leži u bačvi, glumila je da se čudi, vodeći ocjenjivanje vina, dr. Dubravka Premužić, bivša profesorica na zagrebačkome Agronomskom fakultetu, a sad savjetnica kutjevačkog vinara Vlade Krauthakera.
Barrique je francuska riječ za bačvu. Širom svijeta, pak, taj pojam označava bačvicu koja ima zapremninu od oko 225 litara. Takvim bačvicama koriste se svi veliki bordoški podrumi (na slici gore je Château Lynch-Bages). 
Romantično je objašnjenje da je u takvoj bačvi utjecaj hrasta na vino najbolji te da one propuštaju optimalnu količinu kisika za mikrooksigenaciju. Dodavanje malih količina kisika mladom vinu poslije mu smanjuje osjetljivost na oksidaciju.
Pragmatično objašnjenje zašto barrique ima 225 litara njegova je veličina. Četiri bačvice stale su u čamac kojim su vinari iz podruma rijekama Dordogneom, Garonneom i Girondeom vozili do Bordeauxa.
Oznaka barrique na etiketi znači i da je vino sazrijevalo u novim bačvicama od 225 litara. I tu može nastati problem. Bačvice se prije prve uporabe pale. Postoje slabo, srednje i jako paljene bačvice, a u kojoj je vino ležalo, dobro se osjeti prema intenzitetu arome dima i paleži. Tipičan primjer pretjerano paljene bačvice prosječni su kalifornijski chardonnayi koji, umjesto da prekrasno mirišu na jabuku, breskvu, agrume ili začinsko bilje, gotovo smrde na dim. 
Barrique u različitim dijelovima Francuske znači različite bačvice, od 80 do 300 litara. Kako ne bismo samo kudili nove bačvice, valja reći da one vinu daju i lijepu aromu vanilije te ugodne tanine koji će prikriti one nezrele iz sjemenki grožđa. Zbog tih tanina iz drveta i boja crvenih vina bit će postojanija.
Nije nebitno i od kojeg se hrasta rade bačvice. Najcjenjeniji je francuski. U Kaliforniji preferiraju američki, a mi, naravno, tvrdimo da je slavonski među najboljima. I ne bez pokrića. U glasovitoj bordoškoj bačvariji Nadalie (na slikama) prije nekoliko godina potvrdili su nam da eksperimentiraju sa slavonskim hrastom i da su sasvim zadovoljni kvalitetom. U Hrvatskoj, međutim, puno se rabe i bačvice od mađarskog hrasta jer su jeftinije. Uporaba barriquea u vinskom podrumu igra je samo za prave igrače. Najslavniji svjetski podrumi prepuni su bačvica, ali u nove stavljaju samo dio vina, obično ne više od 15 posto. 
Ostalo vino leži u nekoliko puta rabljenima i, nakon što svako u svojoj bačvici sazrije, miješaju ga kako bi bili sigurni da će dobre osobine barriquea sasvim nadvladati i prikriti one loše.
Za vina koja su pažljivo barikirana nema posebnih pravila sparivanja s hranom. Oplemenjena su gotovo neosjetnim aromama vanilije, karamele ili dima koje vinu daju i dojam kremoznosti. Previše barikirana vina, pak, traže prilično jaku hranu jer samo tako dim iz čaše neće sakriti okus jelakao što je sakrio sortne odlike u vinu. 
Donekle je dobar izbor naš tradicionalni roštilj, dakle začinjeno mljeveno meso i marinirana svinjetina. No vina iz barriquea u pravilu imaju više alkohola od onih odnjegovanih u inoksu pa nisu primjerena toplim danima, kad se najviše roštilja.
Čips (desno) jeftiniji je način da vino dobije jake arome drveta. Drveni dijelovi koji se ne mogu iskoristiti za bačve popale se kao što se iznutra pale i bačve te se narežu na komadiće koji se ubacuju u vino. Ta “tehnologija” vinu uglavnom daje grube arome dima, no ima publike koja voli takva vina. Čips puno upotrebljavaju za jeftinija vina u Novom Zelandu, Čileu, Argentini… To nije zabranjeno, ali nije ni cijenjeno pa na boci čips nitko ne navodi.
Vino.hr online vinoteka