Povijest svjetskog vinarstva priča je o pretvaranju lošeg u dobro. U francuskim regijama Champagnei i Cognacu mirna vina su prekisela i nepitka, ali ljudi su znali doskočiti problemu pa danas imaju šampanjce i konjake. I istarski je teran dugo bio vino koje se nije pilo nego jelo kao istarska supa. Taj teran ima puno kiselina, ali ima i Morena Coronicu (lijevo), pričao je sommelier Darko Baretić predstavljajući Gran Teran 2008.
- Ispočetka, kad još nisam puno znao o vinima, sadio sam merlot i cabernet sauvignon. Za cabernet nisam imao sve dokumente potrebne da ga nazovem imenom sorte pa sam mu dao ime vinograda. Kad sam zadovoljan vinom, zove se Grabar, a berbu 2004., koja je bila lošija od ostalih, nazvao sam Mali Grabar – rekao je Moreno, koji je vinariju A.T.C. Coronica u mjestu Koreniki pokraj Umaga osnovao 1992. godine. Dodao je kako je teran počeo raditi sedam godina poslije.
- Teška je to sorta jer što god radiš u vinogradu, koliko god smanjiš prinos i kako god njeguješ vino, ono ostaje teran. Fin je dok je mlad, potom kao da mu kvaliteta padne, a nakon što malo odleži, ponovno se ‘podiže’. Berba 2011. mogla bi biti prekretnica. Grožđe nam je dalo otprilike 90 posto onoga što želim od terana. A s prijašnjim vinima od terana nisam sasvim zadovoljan – skroman je bio Coronica. Neočekivano skroman jer Gran Teran 2008. oduševio je sve koji su ga kušali.
- Vino ima prekrasne kiseline, puno je, pitko… Odlično odražava dubinu, širinu i divljinu sorte, a još je ‘mala beba’ – biranim ga je riječima opisivao Darko Baretić. Skladatelj Alfi Kabiljo, vrsni poznavatelj vina i redoviti sudionik ovakvih kušanja, oduševljenje nije sakrivao.
- To je nektar. Vino je bolje od bordoških i mogu samo reći da sam sretan što ga mogu piti – hvalio je Kabiljo.
Svi su više pričali o teranu nego o cabernet sauvignonu. Valjda su više i uživali u istarskoj nego u francuskoj sorti koja daje najpopularnije crveno vino svijeta.
Veliki odležani terani u Istri nisu rijetkost. Lani na Vinistri odlična su vina, također iz berbe 2008., imali Marino Markežić Kabola iz Momjana i obitelj Benvenuti iz Kaldira pokraj Motovuna. Godinu prije oduševili su Franc Arman iz Vižinade te Vina Cattunar iz Brtonigle teranima berbe 2006., a na Vinistri 2009. najbolje su ocjene dobili terani berbe 2007. i 2006. vinarije Roxanich iz okolice Poreča. Vrhunske, ali posebne terane radi i obitelj Čotar iz slovenskoga Krasa.
Duga je lista crnih istarskih vina koja ne nose ime sorte. Ivica Matošević ima Moru (merlot) i Grimaldu crno (merlot i teran), Moreno Degrassi Terre Bianche crno (refošk), a Stancija Meneghetti svoje zove samo Crno (merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc). Superistrianom (cabernet sauvignon, merlot i borgonja) diči se Mladen Roxanich, Brombonerom (refošk) i Ottocentom crnim (refošk, merlot, cabernet sauvignon) Giorgio Clai, Othellom (teran) Gianfranco Kozlović, Castellom (cabernet sauvignon, syrah) Laguna, Shuluqom (syrah) Bruno Trapan, Geminijem (crni pinot) vinarija Capo… Nije se lako snaći, ali isplati se potruditi.
Istrani imaju i crni pjenušac koji je u svijetu rijetkost, a Champagnei je i zabranjen. Đordano Peršurić svoj crni brut Misal Noir radi od borgonje “začinjene” hrvaticom i teranom.
Za inventuru istarskih crnjaka pravo je vrijeme jer ljubitelji mesa već “glancaju” kotliće, tanjure za kotlovinu i rešetke roštilja. Vina u kojima prevladavaju cabernet sauvignon ili syrah zbog aroma tamnog voća odlično će pristajati uz gulaše od divljači “začinjene” suhim šljivama ili brusnicama. Svježa vina od terana ili refoška, srodnih, ali ipak različitih sorti, bit će krasna pratnja masnijoj kotlovini od svinjske vratine, kobasica, slanine… Merlot je, pak, pravi “prilog” bifteku sa žara. Proljetno sunce lijepo grije, ali još nije pretoplo da se jelo pripremljeno u prirodi zalije crnim vinom.