Barbera je crno vino koje se pije uz hranu, tako su ovu staru sortu podrijetlom iz pijemontskoga gradića Monferrata godinama opisivali svjetski vinski kritičari. I podcjenjivali je. Barbera ima peh što su joj u njezinoj postojbini konkurencija barolo i barbaresco, dva svjetski poznata vina od nebiola, sorte čije ime korijen vuče iz riječi magla, a ta je vremenska pojava vrlo česta u Pijemontu, podno Alpa. Priča o barberi nekad je možda doista i bila “prodavanje” magle, no danas u čaši tog vina sjaje rubini te mirišu crno i crveno šumsko voće.
- Pijemontu su slavu osigurala velika, snažna, odležana vina od nebiola koja se ne piju prije nego što napune šest godina, a najbolja su dva desetljeća nakon berbe. Suprotnost su vina dolcetto raskošnih voćnih aroma koje gube već nakon četiri, pet godina. A tu je i barbera. Dugo su je radili oksidiranu, neharmoničnu i s previše kiselina. Nitko izvan Italije nije je želio piti. I bila je prljavo jeftina. Nove generacije pijemontskih vinara veliku joj pozornost obraćaju već u vinogradu, njeguju je u drvenim bačvicama i imaju velika vina koja podnose i 15 godina odležavanja. I više nisu jeftina – piše najutjecajniji svjetski vinski kritičar Robert Parker.
Vinima od barbere nedostaju tanini pa ih izvlači iz novih hrastovih bačvica. Dakle, riječ je o sorti koja doista treba barique, ali s mjerom. A napraviti dobru barberu postala je stvar prestiža i među najpoznatijim pijemontskim vinarima poput Angela Gaje. Njega je u Hrvatskoj “proslavio” HDZ-ov rizničar Mladen Barišić, koji je po zagrebačkim restoranima uživao u barbarescu, Gajinu vinu čija butelja stoji nekoliko tisuća kuna. I Gajina barbera danas spada među ponajbolja talijanska vina. Izvrsnu barberu u nas prodaje i vinarija Marchesi Barolo, čije ime već pokazuje koje ih je vino proslavilo, a moj su favorit barbere vinarije Marchesi Alfieri. Na njihovu imanju kraj Astija enolog Mario Olivero ponudio nam je fenomenalna vina stara 13 godina koja su još imala vremena za napredak u boci. Proizvođači barbere jedinstveni su u svijetu po organizaciji Barbere Meetinga, redovitoga godišnjeg okupljanja vinara i vinskih novinara iz cijelog svijeta. Novinari tamo naslijepo kušaju stotine vina, a vinari pomno slušaju njihove komentare. To je neformalno ocjenjivanje, pa se nezadovoljstvo izražava ponekad i svađama, no na svakom Barberi Meetingu barbere su sve bolje.
U Italiji je posađena na oko 30.000 hektara, što je otprilike kao površina svih hrvatskih vinograda. Osim u Pijemontu, ima je u regijama Emilia-Romagni (oko Bologne), Lombardiji (Milano) te na Sardiniji i Siciliji. Tamo je uglavnom miješaju s drugim sortama, često i s croatinom, koja samo imenom podsjeća na našu hrvaticu.
Mali su nasadi barbere u Sloveniji (u regiji Primorska) te Grčkoj i Rumunjskoj. U Hrvatskoj je ima ponešto u Istri, no izmiješana je s drugim sortama. Iseljenici su barberu iz sjeverozapadne Italije izvezli na druge kontinente, ponajviše u Argentinu i Brazil. U Kaliforniji se najbolje snašla od svih talijanskih sorti, no tamo od nje rade jeftinija vina u bocunima od tri ili pet litara. Iz Kalifornije je preseljena u Australiju, a ima je i u Urugvaju, Južnoafričkoj Republici…
Barberu se može usporediti s teranima. I to je vino s izraženim kiselinama i dugo godina lošim imidžem. Danas, zahvaljujući proizvođačima poput Benvenutija, Coronice, Kabole…, od te sorte imamo velika vina koja nekoliko godina ne gube svježinu, a odležavanjem u boci dobivaju kompleksnost aroma i okusa.
I da se vratimo na priču o barberi kao vinu uz jelo. Doista je izvrsna uz nježni talijanski pršut, salame u kojima ima konjskog ili magarećeg mesa te crveno meso sa žara ili raznovrsne inačice gulaša. Svojim lijepim kiselinama ublažit će masnoću jela, a fini mirisi borovnice, ribizla, pa i višanja, zaokruženi notom vanilije iz novih bačvica stvaraju dovoljno lijepe osjećaje i za dugo druženje uz čašicu nakon jela.
Vino.hr online vinoteka