Ivo Enjingi je naš prvi privatni vinar, a Zlatan Plenković je postao najveći. Ivica Matošević je otvorio granice, sin i otac Tomislav i Zvonimir Tomac su ih rušili. a Drenški… 
Boris Drenški imao je najbolje slatko bijelo vino srednje i istočne Europe na ovogodišnjem Decanterovu ocjenjivanju. To ledeno vino od sivog i bijelog pinota uvršteno je i na popis deset najboljih slatkih vina svijeta. Lani je ovaj vinar iz Huma na Sutli pokupio “samo” srebra i bronce. Odmah je rekao kako zna što treba napraviti da ponovno osvoji zlato. I dokazao da doista zna. Naučio je to prijašnjih godina. Prvi put bio je na Decanterovu ocjenjivanju 2008. Osvojio je zlata za chardonnay ledene berbe 2005. i suhi jagodni izbor rajnskog rizlinga 2006. Godinu potom poslao je četiri vina i osvojio četiri zlata. Donedavno za ovoga zagorskog vinara nitko nije znao, a danas mu se klanja svijet.
Najveće Decanterovo priznanje ipak je u podrumu Ive Enjingija. Njegovo Venje 1998. proglašeno je 2004. najboljim bijelim vinom u kategoriji do 10 funti. I prije toga Enjingi je bio legenda. Prvi je privatni vinar koji je vrhunsko vino punio u butelju, prvi je imao ekološku markicu, a dugo je bio i najveći “privatnik”. 
Tu mu je titulu preuzeo Zlatan Plenković s Hvara, ali tek nakon što je posadio 75 hektara vinograda na obroncima Biokova. I on je istinska legenda hrvatskog vinarstva čiji se plavac ne samo zbog Plenkovićeva imena zove Zlatan.
Obitelj Tomac prva je Plešivicu upisala na najbolje vinske karte, i to rajnskim rizlingom kojim je od 1991. osvajala medalje na tad jakom sajmu u Ljubljani. 
Razvila je i ozbiljnu proizvodnju pjenušaca, a već pet godina najbolja vina njeguje u amforama.
Ivica Matošević nije imao obitelj koja je radila vino. Imao je znanje i volju. Radio je dobra vina i razvijao udrugu Vinistra, koja je najjača u Hrvatskoj. Tražio je pomoć od države, no kad je nije dobio, nije odustajao. Primio se posla i istarska vina predstavljao svijetu. I nastavio raditi dobra vina.
Vino.hr online vinoteka