Uh što volim ovakva bijela vina. Slankasto je i istovremeno ugodno kiselkasto, toplo, puno, oblo i sočno. Bijeli Nagual vjerojatno je najveće vino Davora Zdjelarević. Mješavinu chardonnaya (60 posto) i sauvignona s pravom je nazvao Grand Cuvee. Vino ima 13,8 alkohola, osjeća se da je odležalo u novim bačvicama, ali daleko je od prepaljenoga. Osjeća se i svaka sorta posebno. Lako se razlikuju arome zrele dunje, kruške i južnog voća, ima naznaka kandiranog voća i kompota, kruha i maslaca… Zajebanti bi rekli da je u jednoj čaši cijeli doručak. A vino je doista toliko moćno i gusto da ga se gotovo može gristi. U starim srednjeameričkim religijama Nagual je bio ljudsko biće koje se moglo pretvarati u životinje. Prvenstveno u magarce, purane i pse, ali i u jaguare ili pume.
Zdjelarević kaže da je nagual srednjeamerički mitološki pojam koji označava nešto što ima pozitivan naboj i to objašnjenje njegiovom Nagualu bolje pristaje. Ovo vino doista nikoga neće pretvoriti u magarca, možda hoće u jaguara, ali pri razumnom pijenju svakako će mu pomoći u stvaranju pozitivnog naboja.
Fini je i crni Nagual, mješavina cabernet sauvignona i merlota, no to je vino imalo veliku nesreću da sam ga kušao usporedno s dva i pol puta skupljim pa i boljim, ali ne dva i pol puta, vinom Meneghetti crno. Zato će predstavljanje crnog Naguala pričekati drugu priliku. Oba Naguala imaju i primjerenu “ambalažu”, posebnu, tešku i tamnu bocu burgundijskog oblika te elegantnu crnu etiketu na kojoj s prednje strane piše samo ime vina, na bijelom Nagualu zlatnim, a na crnom crvenim slovima. Ostali podaci su na kontraetiketi. Crna etiketa odnedavno je Zdjelarevićev standard. Na etiketama dominira njegov prepoznatljiv potpis. Iznimka su samo mlada vina Klink@ s prozirnom bocom i šarenim etiketama.