Odlična berba, još jedna u nizu, rekao je predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti najavljujući predstavljanje lanjskih malvazija s pet strana svijeta, istočne, sjeverozapadne, zapadne, južne i središnje Istre. Vinogradarska 2019. bila je čudna. Travanj i svibanj bili su izrazito kišni i hladni pa je cvatnja loze kasnila desetak dana. S prvim danima lipnja započelo je relativno suho i toplo razdoblje koje je potrajalo do rujna, a kvaliteti vina, dodao je Nikola Benvenuti, pridonijele su ljetne temperature bez ekstrema.
Vina je odabrao sommelier Emil Perdec, a boce su bile zamotane kako bi se više pazilo na terroir, nego na vinarije.
“Puno je različitih tla u Istri, ali istočni dio uz Kvarnerski zaljev je poseban. Kao da i nije u Istri”, rekao je Perdec.
Zemlja je u istočnoj Istri crvena i ona daje vina voćnih aroma u kojima prevladavaju agrumi, prvenstveno narančina kora, a potom se pojavljuje miris breskve i malo bazge. Okus je svjež, a traje poprilično dugo i kasnije se u njemu jače osjete nektarina i breskva. Perdec je istočnu Istru danas usporedio sa središnjom otprije 15 godina:
“Bila je zapostavljena i manje su je cijenili nego zapadnu Istru, a sad je Motovun vinski jači od Vižinade. Nadam se da će tako biti i s istočnom”, rekao je.
Mlada vina bila su ujednačenog stila. Razlike su bile veće u mirisu nego u izgledu i okusu. Svima je nedostajalo malo vremena u boci da se zaokruže.
“Mlado vino je kao curica. Danas bi jedno, sutra drugo, prekosutra treće”, našalio se Emil dodajući kako će se relativno brzo smiriti pa na Vinistri u Poreču u travnju biti u najboljoj formi.
Arome marelice i breskve dominirale su malvazijom središnje Istre u kojoj su vinogradi uglavnom na bijeloj zemlji. Nakon nekoliko trenutaka pojavio se miris agruma, a potom i cvijeća, prvenstveno bagrema, a malo i jasmina.
Slično je mirisala i malvazija sjeverozapadne Istre, samo se breskva pojavljivala prije i isticala više nego marelica.
U zapadnoj Istri vinogradi su na crvenoj i bijeloj zemlji koje se, rekao je Perdec, razlikuju u ljubavi prema – kiši. Bijela voli manje vode, a crvena popije koliko joj daš. To je vino bilo bistrije od prijašnja tri, zelenkastožuta boja na rubovima imala je slamnate note, a mirisalo
je najviše na tropsko voće. I okus je bio intenzivniji, a u ustima je ostavljao ugodno “sjećanje” na marelice.
Južna Istra, to je dio oko Rovinja, jedina je od ovih pet dijelova poluotoka i u lipnju imala kiše. Tamo je duboka crvena zemlja, a to posljednje posluženo vino napravljeno kao mlado i svježe prvo je bilo kristalno bistro. Miris je bio intenzivan, kroz grejp su se probijale breskva i marelica, a kasnije i malo mente te pokošene trave. Taj je zeleni “štih” podsjetio na sauvignone.
Antonella Kozlović, čija vinarija u Momjanu na sjeverozapadu Istre radi i vino Valle od malvazije i sauvignona, rekla je da se te sorte jako vole, štoviše kao da izdižu jedna drugu.
Na kraju su poslužene dvije drukčije vinificirane malvazije. Prva je iz zapadne Istre, a njegovana je na finom talogu. Bila je mutna, zato što ta tehnologija traži više vremena, ali daje vinu punoću, kompleksnost i dugovječnost. Mirisala je koricu grejpa te ananas, mango, pri
kraju i na mentu. Okus je intenzivniji, trajniji, a u ustima su se dugo osjećali ananas i jabuka.
Posljednje je vino odškolovano u drvenoj bačvi, vidjelo se to po finom mirisu vanilije. U voćnim notama prevladavala je jabuka, a okus
je ostavljao dojam da je vino starije od ostalih. No sva su pokazala kako ćemo uživati u malvazijama iz berbe 2019.
Neka nam bog da puno ovakvih godina, zaključio je Emil Perdec.