Ni riječi o najzaslužnijem čovjeku za senzacionalnu pobjedu kalifornijskog chardonnaya nad burgundskima na legendarnom slijepom ocjenjivanju u Parizu 1976. nema u filmu “The Bottle Shock”. Producirali su ga Jim i Bo Barrett, vlasnici vinarije Chateau Montelene, u kojoj je Hrvat Miljenko Grgić bio glavni enolog u vrijeme kad je nastao pobjednički chardonnay berbe 1973. Svu slavu za to vino otac i sin u filmu iz 2008. pripisali su sebi. Prije početka snimanja filmski su časopisi najavljivali da će Danny DeVito glumiti Mikea Grgicha. Tako Amerikanci zovu našeg iseljenika iz doline Neretve. S obzirom na zvjezdani status glumca, Grgićeva je uloga u filmu trebala biti značajna, no Jim i Bo Barrett izbacili su ga iz filma. Pošteniji Amerikanci Grgiću su se pošteno odužili uvrstivši ga 2011. u Dom slavnih kalifornijskih vinara. Tko ne zna za ovaj producentski bezobrazluk, uživat će u filmu koji prikazuje kako vino nastaje.
Bottle shock je engleski naziv za promjenu boje vina u boci. Jim Barrett zbog toga je umalo prolio sav chardonnay nekoliko dana prije pariškog ocjenjivanja ne znajući da je riječ o privremenom poremećaju. Pukom srećom vino je sačuvano. Film “The Bottle Shock” kod nas nije prikazan, ali svaki bi ga vinoljubac trebao odgledati. U mnoštvu lijepih riječi o vinu pamti se izreka da je “punjenje vina u bocu treći čin velike opere”. Prvi čin je uzgoj grožđa, a drugi njega vina u podrumu, rekao je neimenovani vinogradar iz kalifornijske doline Napa, susjed “Grgićeve” vinarije Montelena.
U posljednjih desetak godina još dva filma pletu priču oko vina. U “Stranputicama” iz 2004. neuspješni pisac i poluuspješni glumac putuju kalifornijskom dolinom Napa i piju. Pisac Miles, ljubitelj crnog pinota, toliko je ružno pričao o merlotima da je prodaja te sorte u Kaliforniji 2005. pala 20 posto. 
Film isprva lijepo prikazuje kako treba piti vino, a pri kraju, u pijanoj kulminaciji, još “ljepše” kako ne. Na ocjenjivanjima je redovita šala kako je najbolje vino u posudi u koju se izlijevaju uzorci nakon kušanja. Nitko to, naravno, nije probao, osim Milesa. To je uvjerljivo najodvratnija scena inače vrlo lijepog filma u kojem vino ima važnu sporednu ulogu
Film “Dobra godina” ilustrira kako fina vina utječu na čovjeka. Londonski broker Max Skinner (Russell Crowe) naslijedio je vinariju u Provansi. Htio ju je prodati i, tražeći dobroga kupca, pronašao je mir te se zaljubio u Fanny. Teško je reći treba li mu više zavidjeti na biodinamičkoj vinariji The Château la Canorgue ili prekrasnoj Marion Cotillard, no mnogi bi se sigurno mijenjali s njim.
A u slavnoj “Casablanci” francuski kapetan Renault njemačkog bojnika Strassera nudi šampanjcem Veuve Cliquot iz 1926. Malo poslije Rick (Humphrey Bogarth) i Ilsa (Ingrid Bergman) prisjećaju se kako su zaljubljeni u Parizu pili Mumm Cordon Rouge. Film i počinje scenom kako Rick pije šampanjac.
U Hitchcockovu filmu “Ozloglašena” Cary Grant je, tražeći doaze o nacistima u Parizu, razbio bocu crnog pinota iz 1934. Francoisa Penota iz burgundskog Pommarda (lijevo). Otkrili su ga jer ju je nadomjestio vinom iz 1940.
A u hrvatskoj setriji “Putovanje u Vučjak” iz 1985. izrečena je jedna od učestalih, ali velikih gluposti.
- Rizling – sjetno je rekao Rade Šerbedžija, odnosno Krešimir Horvat.
- Ma daj, to je obična graševina – odgovorila mu je Eva (Mira Furlan), čije je vino pio.
- To je isto – uzvratio je Horvat izrekavši bedastoću u koju mnogi i danas vjeruju.
Vino.hr online vinoteka