Idealno vino ima između 5,5 i 8 posto alkohola, ustvrdile su mlade Kineskinje u istraživanju koje je za sajam Prowein u Düsseldorfu provela londonska tvrtka za ispitivanje tržišta Wine Intelligence. Treba im ponuditi hrvatska predikatna vina jer, prema našem Pravilniku o proizvodnji vina, slatkiši odgođenih berbi mogu imati najmanje pet posto alkohola. Nijemci, Amerikanci i Englezi, ali i Kinezi te vremešne Kineskinje, traže vina s do 10,5 posto. Zato mogu uživati u našim stolnim i kvalitetnim vinima koja moraju imati najmanje 8,5 posto alkohola. Hrvatska vrhunska vina za kupce s ovih velikih vinskih tržišta u pravilu su prejaka. Samo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj mogu imati deset posto alkohola. U Slavoniji i Podunavlju donja je granica 10,5 posto, a za vina proizvedena uz more Pravilnik traži najmanje 11 posto.
Rezultati ovog istraživanja idu na ruku vinskoj industriji koja propagira lagana, svježa i pitka vina jer im je proizvodnja jeftina. U vinogradu se može ostaviti nekoliko kilograma grožđa po trsu, u podrumu se koriste posude od inoksa koje su najjeftinije i najjednostavnije za održavanje, a skladišta gotovo da i ne treba jer se vina moraju prodati do sljedeće berbe. Proizvodnja takvih niskoalkoholnih i jeftinih vina odgovara i kemijskoj industriji jer u vinogradu zahtijeva velike količine umjetnoga gnojiva i zaštitnih sredstava, a u podrumu selekcionirane kvasce, enzime, bistrila, filtre…
Ipak, ima i velikih vina s malo alkohola. Prije svega su to već spomenuta predikatna vina, od grožđa branog tjednima ili čak mjesecima nakon uobičajenih berbi. U njima se dio prirodnog šećera preradi u alkohol. Ostatak vinu daje slatkoću i gustoću meda.
Općenito, niskoalkoholna bijela vina imaju do 11 posto alkohola. Najpoznatiji su njemački rizlinzi, ali više je niskoalkoholnih s obala rijeke Mosel nego uz Rajnu, odakle sorta potječe. Portugalci rade Vinho verde (desno), što doslovce znači zeleno, a prevodi se kao mlado vino. Ima manje od deset posto, a može biti bijelo i crveo. U Francuskoj takva vina sve više rade rade u Languedocu, a Talijani su se proslavili izvrsnim laganim pjenušavim vinima moscato d’Asti. Kod crvenih vina niski je alkohol do 12,5 posto i tu spadaju Beaujolais nouveaux, jednostavnija vina iz Burgundije i Toskane (Chianti) i slovenski Cviček.
U Hrvatskoj, bijela niskoalkoholna vina su kraljevine, škrleti, žuti plavci te neke žlahtine i moslavci, a crvena portugisci, dio terana, pa čak i neki plavci.
Niskoalkoholna vina mogu se nazvati i ljetnima, posebice ako imaju i više kiseline. Osvježavajuća su i ni nakon nekoliko čaša ne treba se bojati mamurluka. To nisu vina koja se pamte, ali pružaju kratkotrajni užitak. Služe se ohlađena uz hranu od lagane ribe ili bijelog mesa ili u velikim i veselim društvima.
Zimska vina su moćna, puna i gusta. Bila bijela ili crna, pristaju uz snažna jela od tamnijeg mesa ili uz intimno društvo kraj kamina, primjerice. Ona se, zna Hvaranin Andro Tomić, ne piju na litre ili na čaše nego na sate.