Tribaut-Schloesser Brut šampanjac je bez oznake godišta koji ima zasigurno najbolji omjer kakvoće i cijene. U online vinoteci vino.hr boca je 199 kuna. Riječ je o mješavini chardonnaya (30 posto) crnog pinota (40 posto) i mlinarskog pinota koja je odležala pune tri godine na kvascima. Šampus je nevjerojatno svjež, a kroz te fine kiseline probija se lijepa aroma kruha. Odličan je aperitiv ili vino za kontinentalna hladna predjela. Da budemo još precizniji, za nareske poput prave šunke i finih salama te sir i virhnje. Ovaj brut više mi se dopao od također finog šampanjca Tribaut-Schloesser Le Chardonnay, dakle blanc de blancsa. Lijepo je znati da i njihov vintage šampanjac, Le Millesime berbe 2002., stoji samo 369 kuna. Toliko su non vintage šampanjci drugih proizvođača. A ova mješavina chardonnaya (40 posto) i crnog pinota na kvascima je odležala punih šest godina.
Ruinart “R” je non vintage šampanjac najstarije šampanjske kuće koja neprekidno radi još od 1729. Imaju izvanredan blanc de blancs šampajac, a ovaj, nazvan jednostavno “R” (555 kuna, Vrutak), mješavina je chardonnaya i crnog pinota. Zlatne boje i svježih aroma po bijelome voću i ovaj je šampus idealno predjelo. “Odlikaši”, odnosno oni koji si mogu priušiti da im cijeli obrok prate šampanjci, uživat će i ako ga posluže uz jela od bijelog mesa. Posebno ga preporučuju i uz školjke Jakobove kapice. Inače, najbolji pjenušac kuće po osnivaču se zove Dom Ruinart. Sličnost s Dom Perignonom nije slučajna. Benediktinski redovnik Thierry Ruinart bio je suvremenik i prijatelj s kolegom Benediktincem Pierreom Perignonom.
Bruno Paillard Brut Premiere Cuvee šampanjac je bez oznake godišta najmlađe šampanjske kuće. Sa 27 godina, Bruno, inače rođen u Reimsu, u srcu Champagne, prodao je stari jaguar. Te 1981. godine dobio je novac koji je vrijedio kao danas 15.000 eura. Uložio je u grožđe te najam podruma. I počeo raditi šampanjce, kako sam kaže, kao alkemičar. Tri godine kasnije sam je isprojektirao klimu, svjetla i uređaje za ovlaživanje podruma koji mu je kasnije arhitektonski olikovao Jacques Blehut. Pailardov podrum mnogi smatraju tehnološkim remek djelom i u njemu Bruno po starim receptima na godinu radi oko 500.000 boca šampnjaca s 26 hekara vlastitih vinograda. Brut premire cuvee (oko 400 kuna, vino.hr) mješavina je crnog pinota (45 posto), chardonnaya (33 posto) i mlinarskog pinota. Četiri godine leži na kvascima i preporučuju ga uz kamenice.
Ayala Brut Majeur vino je u kojem je crnog pinota (40 posto) više nego mlinarskog (30 posto) i charonnaya. Vinarija je smještena u mjestu Ay koje zovu šampanjskom prijestolnicom crnog pinota. Kuća je poznata po vrlo malom doslađivanju vina prije pokretanja druge fermentacije i u ovom, baznom vinu (290 kuna, Vutak) dodaju samo 9 grama sladora po litri. Zato su im vina “muška”, svježa i idealna kao aperitivi.
Ime šampanjere samo je slučajno slično imenu mjesta. Španjolac Edmond de Ayala priženio se 1860. u mjesto Ay i u miraz dobio vinariju čiji u šampanjci tijekom prošlog stoljeća oduševili ponajprije Engleze. Uskoro su postali jedna od najglasovitijih šampanjskih kuća. Od 2005. vlasnik Ayale je još slavnija obitelj Bollinger.
Bollinger Special Cuvee bazni je šampanjac naveće šampanjere koja je i dalje u obiteljskom vlasništvu. Vino je izuzetno svježe, zločesti bi rekli kiselo, i prepoznatljivo po jakom okusu limuna i limete, s naznakom vanilije i kvasaca. Bollinger SC (400 kuna, www.dobravina.hr) poseban je po iznimo velikom udjelu crnog pinota, u prosjeku je to 60 posto. Kuća Bollinger ponosi se velikim vlastitim vinogradima (mnoge šampanjere uopće nemaju vinograda nego kupuju grožđe ili mošt) pa je već u osnovnom šampanjcu najmanje 60 posto njihova grožđa. To je najdraža šampanjska kuća meni i Jamesu Bondu, koji Bollinger redovito pije od 1973. i filma “Živi i pusti umrijeti”. Moram se pohvaliti: Nauživao sam se svih njihovih šampanjaca u samoj šampanjeri u Ayu, povremeno si doma priuštim Special Cuvee. Sad za Božić “odstrijelili” smo i Bollinger La Grande Annee 1999. Doživljaj za pamćenje.
ah..kad bi bar mogli degustirat svaki od ovih
…uglavnom kupimo neki tek tolko da čep odleti.