Što starije, to bolje, često ljudi kažu za vino i time pokažu da o njemu baš ništa ne znaju. Vino ima svoj životni vijek i on je za 90 posto vina od dvije do tri godine. Sljedećih devet posto vina lijepo će doživjeti osam ili deset godina, a samo jedan posto vina, pomno pripremljenih za odležavanje u boci, izdržat će nekoliko desetljeća i s vremenom doista biti sve bolje. Zato ne treba čuvati vina za koja se ne zna gdje su bila od punjenja u bocu do dolaska na stol. Treba ih što prije popiti.
Dobro vino ima puno alkohola, još je jedna česta zabluda, pa ljudi čak i kupuju vina prema izraženom postotku alkohola. Najskuplja svjetska vina, a mnoga od njih su doista i najbolja, imaju 12,5 posto alkohola. Imaju, međutim, snažno tijelo, punoću, ugodnu slanost, toplinu, svježinu ili zrelost… Sklad svih tih osobina daje fino vino. Viši alkoholi često peku u ustima, no vrstan vinar može napraviti dobro vino i s više od 15 posto. A neki rajnski rizlinzi svrstani su među najbolja vina na svijetu iako imaju manje od deset posto.
Bijela vina su kisela, kažu neki i piju samo crna. A vina se po slatkoći dijele na suha, polusuha, poluslatka i slatka. Ta podjela nema veze s bojom. Potpuno slatka vina u pravilu su bijela, a crna vina, poput istarskog terana ili talijanske barbere, posebna su baš zato što imaju izraženije kiseline. Zato i uz masnija jela, poput gulaša, pristaju bolje od najskupljih bordoških ili burgundijskih crnjaka.
Crvena vina su zdravija. Djelomično je to točno, ali ne zato što je crno grožđe zdravije nego zbog razlike u proizvodnji vina od crnog ili bijeloga grožđa. Najzdraviji sastojci grožđa su u kožici bobice, a pri proizvodnji crvenog vina sok mora “ležati” na bobicama da dobije boju. Pritom iz kožice izvuče i antioksidanse, te ostale tvari koje sprečavaju bolesti i produljuju život. Sve više vinara macerira bijela vina, pa su i ona zdrava.
Od pjenušca boli glava, kažu oni koji za Novu godinu “promućkaju” bocu za 15 kuna. Šampanjac je najbolje vino, reći će drugi, koji su u Champagnei, primjerice, pjenušava vina pili od buđenja do počinka. Dobri moraju biti skupi zbog složene proizvodnje, ali svaki mjehurić vrijedi svoje kune. Fine pjenušce u nas imaju Tomac, Peršurić, Šember, Šenpjen, Grabovac…
Nećete imati vinoteku, ali sjećat ćete se lijepih vina. Da ste ih čuvali, možda više ne bi bila lijepa. Nikad mi nije bilo žo vina koje sam popio, a strašno mi je žao vina koja sam prolio.
“vino podijeliti s prijateljima, a butelju sačuvati kao uspomenu na taj događaj!” jniksic
-to je moja uzrečica, a nadovezujem se na početak članka, no zbog takve devize , nikad neću uspijeti imati vinoteku
.
Čestit Božić svima i sve dobro u Novoj!