Aperitiv, predjela, toplo i hladno, riba, bijelo i crveno meso te desert sedam su prilika za posluživanje vina tijekom obroka. Za njih treba pet vina, što je najlakše zapamtiti po pet prstiju. Snažan palac trebat će za otvaranje pjenušca, idealnog aperitiva jer nema puno alkohola, a stvara svečano raspoloženje. Dobar pjenušac lijepo prati i neka predjela.
Tko poželi mirno vino, uz nareske i slična hladna predjela kažiprst će usmjeriti prema mlađim, dakle berbe 2009. ili čak 2010., svježim graševinama ili malvazijama. Takvo će vino pristajati i jelima od bijelog mesa. Ako glavni dio obroka počinje finom ribom ili plodovima mora, ulogu središnjeg prsta izvrsno će odigrati snažnije i odležanije bijelo vino od chardonnaya ili sivog pinota, čiji je mošt nekoliko sati, a možda i puno dulje, odležao, odnosno macerirao na kožicama. Tako je vino dobilo jaču boju, ali i izvuklo iz grožđa i skrivenije arome.
Macerirana bijela vina dobro pristaju i uz pečenja od bijelog mesa, svinjetine, pa i teletine ili janjetine. Tamno meso dobro može zaokružiti samo crveno vino, kao što prsten zaokružuje četvrti prst na ruci, no i tu ima različitih kombinacija. Lakša crvena vina, poput frankovke, s izraženijim kiselinama izvrsna su uz masnije svinjsko meso. Baršunasti merlot dobra je pratnja patki ili guski, dobar crni pinot voli nježnu teletinu i janjetinu, a govedina, posebice biftek, traži cabernet sauvignon ili syrah. Za divljač ili pašticade “grijeh” bi bio izabrati bilo što osim našeg ponosa plavca malog. 
A uz slatka jela pristaju i slađa vina, koja se uglavnom pune u manje butelje, od 0,5 ili 0,375 litara, pa ih je lako povezati s malim prstom. Rajnski rizling, graševina, traminac, sauvignon i muškati u nas su najčešće sirovine za slatka vina od grožđa koje se u kontinentalnim krajevima prosušuje na trsu, a uz more ga beru ranije pa prosušuju na vjetru u drvenim sanducima.
Manje vode u bobicama znači da će vino biti slađe. Slatkoću vina, je li polusuho, poluslatko ili slatko, treba prilagoditi slatkoći deserta da jedan drugog ne prekriju.
Samo u pravoj čaši vino će pružiti i pravi užitak. Čaše za pjenušce visoke su da se što dulje gleda kako mjehurići izlaze iz vina.
Bijelo vino služi se u manjim čašama nego crveno. Starija vina traže veće čaše. Slatka vina se toče u male čaše sa širim vrhom kako bi se slatki sok “prolio” po vrhu jezika, gdje su osjetila za slatko. Ako ih vino promaši, očekivanu slatkoću nećemo osjetiti. I ne treba se bojati da će miješanje vina izazvati glavobolju. Glava boli samo od patvorenih vina.
Svečani stol nije vrijeme za eksperimentiranje jer pogrešno odabrano vino može upropastiti pomno pripreman obrok. Blagdani, naravno, nisu vrijeme ni za pretjerivanje, pa je dobro znati da se butelja, u kojoj je 0,75 litara vina, istače na osam čaša. Vinske čaše prozirne su i na stalku, da se prstima ne “umrlja” tijelo i u njih se nikad ne toči preko polovice. Teško je “balansirati” prepunom čašom na stalku, a svaka čaša i najljepše izgleda kad je puna do najšireg dijela.
A sljubljivanje pet hrvatskih vina s jelima za božićni ručak ili nogovodišnju večeru ne mora biti preskupo. Fini pjenušac Grabovac stoji 100 kuna, a dobra svježa graševina iločke vinarije Trs 32 kune. Frankovka Dika iz Feravina je 45, Plavac Miloš s Pelješca 75 kuna, a polubuteljka slatkog rajnskog rizlinga Ive Enjingija, izborne berbe 2002., 60 kuna. Ukupno, taj će vinski užitak za aperitiv, uz predjelo, bijelo i crveno meso pa desert stajati cijelo društvo oko 300 kuna.
Vino.hr online vinoteka